<!doctype linuxdoc system>
<article>
<title>S DOS/Windowsa na Linux KAKO
<author>Guido Gonzato, <htmlurl
url="mailto:OBRIŠI_MEguido@ibogeo.df.unibo.it"
name="OBRIŠI_MEguido@ibogeo.df.unibo.it"> (Obrišite ``OBRIŠI_ME''.)
<date>verzija 1.3.2, 22. veljače 1999.
<abstract>
Ovo je KAKO za sve (uskoro bivše?) korisnike DOS-a i Windowsa koji su
odlučili prijeći na Linux, besplatni klon Unixa. Pokušava pomoći čitatelju u
primjeni njegovog znanja DOS-a i Windowsa u Linux okružju, te razmjeni
datoteka i resursa među tim OS-evima.
<toc>

<sect>Uvod
<p>
<sect1>Je li Linux za vas?
<p>
Želite prijeći iz DOS svijeta (ta definicija uključuje Windowse) na Linux?
Dobra ideja: Linux je tehnički superioran DOS-u, Windowsima 9x, čak i
Windowsima NT. Ali pazite: možda vama neće biti koristan. Ovo su glavne
razlike između DOS/Windowsa i Linuxa:

<itemize>
<item>
Na Windowsima radi Microsoft Office i puno igara; smatra se da ga je lako
instalirati i konfigurirati; poznat je po nestabilnosti; jadnih performansi;
rušenja su česta.

<item>
Na Linuxu radi StarOffice, hrpa tehničkog softvera i manje igara; može biti
teško instalirati ga i konfigurirati; stabilan je kao stijena;
besprijekornih performansi; rušenja su izuzetno rijetka.
</itemize>

Na vama je da odlučite što vam treba. Nadalje, Linux vam daje moć, ali treba
vremena dok naučite kako je iskoristiti. Dakle, ako trebate većinom
komercijalni softver, ili vam se ne sviđa učenje novih naredbi i koncepata,
bolje tražite drugdje. Budite svjesni da mnogi početnici odustaju zbog
početnih teškoća.

Radi se na pojednostavljivanju Linuxa, ali <bf/ne očekujte djelotvornost bez
čitanja puno dokumentacije i barem nekoliko mjeseci korištenja/. Linux
rezultate ne daje odmah. Unatoč ovim upozorenjima, 100&percnt; sam siguran
da, ako ste prava vrsta korisnika, Linux će postati vaša Nirvana. Inače,
Linux i DOS/Windows sretno mogu živjeti zajedno na istom računalu.

Što vam je potrebno za ovaj KAKO: pretpostavit ću da:

<itemize>
<item>
znate osnovne naredbe i ideje DOS-a;

<item>
Linux je, možda s X Window Systemom (ili kraće X11), pravilno instaliran na
vašem PC-u;

<item>
vaša ljuska (pandan <tt/COMMAND.COM/-u) je <tt/bash/.
</itemize>

Osim ako je drukčije rečeno, sve informacije u ovom dokumentu odnose se na
loši stari DOS. O Windowsima ima nešto tu i tamo jer su oni i Linux
potpuno različiti, za razliku od DOS-a, jadne imitacije Unixa.

Također, shvatite da ovo nije ni potpun uvod ni vodič u konfiguriranju!

Najnovija verzija ovog dokumenta je dostupna u nekoliko formata na
<url url="ftp://sunsite.unc.edu/pub/Linux/docs/howto">.

<sect1>Da. Hoću još.
<p>
Linux i programi koji vam trebaju instalirani su na vašem PC-u. Napravili
ste si account -- korisnički račun (ako niste, <bf/odmah/ pokrenite
<tt/adduser vašeime/) i Linux radi. Upravo ste napisali svoje ime i
šifru, i gledate na zaslon misleći ``A što sad?''.

Ne očajavajte. Gotovo ste spremni raditi iste stvari koje ste radili s
DOS/Windowsima, te mnoge druge. Dok ste radili pod njima, obavljali ste neke
od ovih poslova:

<itemize>
<item>
pokretanje programa i stvaranje, kopiranje, pregledavanje, brisanje,
ispisivanje, preimenovanje datoteka;

<item>
<tt/CD/, <tt/MD/, <tt/RD/, i <tt/DIR/ u direktorijima;

<item>
formatiranje disketa i kopiranje datoteka s/na njih;

<item>
prilagođavanje sustava;

<item>
surfanje Internetom;

<item>
pisanje <tt/.BAT/ datoteka i programa u vašem omiljenom jeziku;

<item>
preostalih 1&percnt;.
</itemize>

Ovi se zadaci pod Linuxom mogu izvesti slično kao pod DOS-om. Pod DOS-om,
obični korisnik od svih 100 koristi samo neke naredbe: isto donekle vrijedi
za Linux.

<sect2>Uvodni koncepti
<p>
Najbolji način za učenje je skakanje ravno u vodu. Svakako eksperimentirajte
i igrajte se s Linuxom: osim ako se logirate kao ``root'', nema mu se što
dogoditi. Nekoliko napomena:

<itemize>
<item>
Najprije, kako ugasiti Linux. Ako ste u tekstualnom modu, pritisnite
&lt;CTRL&gt;-&lt;ALT&gt;-&lt;DEL&gt;, pričekajte da se sustav digne i
ugasite PC. Ako radite pod X-om, prvo pritisnite
&lt;CTRL&gt;-&lt;ALT&gt;-&lt;BACKSPACE&gt;, a zatim
&lt;CTRL&gt;-&lt;ALT&gt;-&lt;DEL&gt;. <bf/Nikad/ nemojte izravno gasiti ili
resetirati PC: tako možete oštetiti datotečni sustav.

<item>
Za razliku od DOS-a ili Windowsa, u Linux su ugrađeni sigurnosni mehanizmi.
Datoteke i direktoriji imaju dozvole; zato obični korisnik nekima ne može
pristupiti (pogledajte poglavlje
<ref id="Dozvole" name="Dozvole i vlasništvo">). DOS i Windows vam dopuštaju
da izbrišete cijeli disk.

<item>
Posebni korisnik <bf/root/, administrator sustava, ima potpunu vlast nad
životom i smrću računala. Ako radite na svom PC-u, možete biti i root. No to
je <bf/opasno/: svaka greška može ozbiljno oštetiti ili uništiti sustav kao i
u DOS/Windowsima. Ne budite root kad to nije potrebno.

<item>
Linux je toliko složen jer je vrlo prilagodljiv: gotovo svaka mogućnost i
program mogu se prilagoditi preko jedne ili više konfiguracijskih datoteka.
Složenost je cijena koju plaćate za moć.

<item>
Redirekcija i piping, sporedne mogućnosti u DOS-u, vrlo su važne i puno
moćnije pod Linuxom. Jednostavne naredbe mogu se povezati za složene
poslove. Toplo preporučam da ih naučite koristiti.
</itemize>

<sect2>Upute
<p>
Pod Linuxom upute možete dobiti na mnogo načina. Najvažniji su:

<itemize>
<item>
<bf/Čitanje dokumentacije/ -- mislim ozbiljno. Iako KAKO koji čitate može
poslužiti kao uvod u Linux, ima nekoliko knjiga koje biste stvarno trebali
pročitati: <em/Linux Installation and Getting Started/ Matta
Welsha, <url url="http://sunsite.unc.edu/mdw/LDP/gs/gs.html">, <em/Linux User
Guide/ Larrya Greenfielda, <url
url="ftp://sunsite.unc.edu/pub/Linux/docs/linux-doc-project/users-guide">,
i <em/Linux FAQ/, <url url="http://dokumentacija.linux.hr/Linux-FAQ.html">.
Na vama je da pročitate barem jednu.

<item>
Dokumentacija instaliranih paketa često je u poddirektorijima
<file>/usr/doc</file>.

<item>
Za upute o ``internim naredbama'' ljuske napišite <tt/help/, ili, još bolje,
<tt/man bash/ ili <tt/info bash/.

<item>
Za upute o nekoj naredbi napišite <tt/man naredba/ što će prikazati man
(<bf/man/ual -- priručnik) stranicu za <tt/naredba/. <tt/info naredba/
prikazuje, ako postoji, info stranicu za <tt/naredba/. <tt/info/ je
hipertekstualni sustav dokumentacije, ne baš intuitivan. Na kraju, probajte
<tt/apropos naredba/ ili <tt/whatis naredba/. Kod svih njih rad možete
prekinuti pomoću &lt;q&gt;.

<item>
Konačno, na Internetu: pravo mjesto za dobivanje pomoći je Usenet, na
primjer <htmlurl url="news:comp.os.linux.setup" name="comp.os.linux.setup">.
Molim vas, nemojte od mene tražiti pomoć, jer sam prilično preopterećen.
</itemize>

<sect1>Konvencije
<p>
U ovom dokumentu, primjeri često slijede ovaj format: <tt/&lt;...&gt;/ je nužan
argument, a <tt/[...]/ opcionalan.

Na primjer:
<verb>
$ tar -tf &lt;datoteka.tar&gt; [&gt; redir_datoteka ]
</verb>

<file/datoteka.tar/ se mora navesti, ali redirekcija u <file/redir_datoteka/
nije obavezna.

RMP (<em/Read Man Pages/) vas upućuje na daljnje čitanje man stranica. Ne
mogu naglasiti koliko je važno čitanje dokumentacije. ``DOSWin'' označava
``DOS/Windows''.

Kada je prompt u primjeru naredbe <tt/#/, naredbu može izvršiti samo root.

<sect>Za nestrpljive
<p>
Hoćete se istaći? Pogledajte malo ovo:
<verb>
DOS                       Linux
------------------------  -------------------------
ATTRIB (+-)atr datoteka   chmod &lt;mod&gt; datoteka potpuno drukčije
BACKUP                    tar -Mcvf uređaj dir/      isto
CD dir&bsol;                   cd dir/               skoro ista sintaksa
COPY datoteka1 datoteka2  cp datoteka1 datoteka2     isto
DEL datoteka              rm datoteka                pažljivo: nema undelete
DELTREE dir               rm -R dir                  isto
DIR                       ls                         ne baš jednaka sintaksa
DIR datoteka /S           find . -name datoteka      potpuno drukčije
EDIT datoteka             vi datoteka                mislim da vam se neće
                                                     svidjeti
                          jstar datoteka             slično DOS-ovom EDIT-u
EDLIN datoteka            ed datoteka                zaboravite na to
FORMAT                    fdformat, mount, umount    prilično različita
                                                     sintaksa
HELP naredba              man naredba, info naredba  filozofija je ista
MD dir\                   mkdir dir/                 skoro ista sintaksa
MORE < datoteka           less datoteka              puno bolje
MOVE datoteka1 datoteka2  mv datoteka1 datoteka2     isto
NUL                       /dev/null                  isto
PRINT datoteka            lpr datoteka               isto
PRN                       /dev/lp0, /dev/lp1         isto
RD dir                    rmdir dir/                 skoro ista sintaksa
REN datoteka1 datoteka2   mv datoteka1 datoteka2     ne radi za više datoteka
RESTORE                   tar -Mxpvf uređaj          drukčija sintaksa
TYPE datoteka             less datoteka              puno bolje
WIN                       startx                     totalno drukčije!
</verb>

Za nešto više od popisa naredbi pročitajte sljedeća poglavlja.

<sect>Upoznajte bash
<p>
Dobre vijesti: uz Linux puno manje tipkate na promptu, jer <tt/bash/ ljuska
tipka za vas kad god je moguće, i nudi zgodne mogućnosti editiranja linije.
Za početak, tipka strelice gore vraća prošle naredbe; ali tu je još.
Pritisak na &lt;TAB&gt; dopunjava imena datoteka i direktorija, pa je
tipkanje
<verb>
$ ls /uTABloTABbTAB
</verb>
isto kao tipkanje
<verb>
$ ls /usr/local/bin
</verb>

Da je bilo dvosmislenosti, kao u
<verb>
$ ls /uTABloTABiTAB
</verb>
<tt/bash/ bi stao jer ne zna mislite li na <file>/usr/local/info</file> ili
<file>/usr/local/include</file>. Dodajte još znakova i opet pritisnite
&lt;TAB&gt;.

Druge korisne tipke su &lt;ESC-BACKSPACE&gt;, što briše riječ na lijevo, i
&lt;ESC-D&gt;, što briše riječ na desno; &lt;ESC-F&gt; miče kursor jednu
riječ desno, &lt;ESC-B&gt; lijevo; &lt;CTRL-A&gt; miče na početak reda,
&lt;CTRL-E&gt; na kraj. Tipka &lt;ALT&gt; radi isto što i &lt;ESC&gt;.

Dosta za sada. Kada se jednom naviknete na te kombinacije, DOS prompt će vam
biti vrlo neudoban...

<sect>Datoteke i programi
<p>
<sect1>Datoteke: osnovne stvari
<p>
Struktura direktorija i datoteka u Linuxu vrlo je slična onoj u DOSWinu.
Datoteke imaju imena po posebnim pravilima, nalaze se u direktorijima, neke
su izvršne, a većina takvih ima programske prekidače (<em/switch/). Isto
tako, možete koristiti metaznakove, redirekciju i piping. Samo je nekoliko
manjih razlika:

<itemize>
<item>
Pod DOS-om, imena imaju tzv. 8.3 oblik; na primjer <file/NIJEDOVO.TXT/. Linux
može i bolje. Ako je Linux instaliran na datotečnom sustavu kao što je ext2
ili umsdos, možete koristiti duža imena (do 255 znakova), s više od jedne
točke: <file/Ovo_je.VRLO_dugo.ime_datoteke/. Primjetite da sam koristio i
velika i mala slova: ustvari...

<item>
Velika i mala slova u imenima datoteka i naredbi različita su. Prema tome,
<file/IME_DATOTEKE.tar.gz/ i <file/ime_datoteke.tar.gz/ su dvije različite
datoteke. <tt/ls/ je naredba, <tt/LS/ je greška.

<item>
Korisnici Windowsa, pazite se kod korištenja dugih imena pod Linuxom. Ako u
imenu ima razmaka (nije preporučljivo, ali je moguće), morate ga okružiti
navodnicima. Na primjer:
<verb>
$ # ova naredba stvorit će direktorij "Moje stare datoteke"
$ mkdir "Moje stare datoteke"
$ ls
Moje stare datoteke    bin    tmp
</verb>

Neke znakove ne bi trebalo koristiti: među njima su <tt/! * $ &amp; #/.

<item>
Nema određenih ekstenzija kao što je <tt/.COM/ i <tt/.EXE/ za programe, ili
<tt/.BAT/ za batch datoteke. Kada zadate naredbu <tt/ls -F/, izvršne
datoteke označava zvjezdica (<tt/*/) na kraju imena. Na primjer:
<verb>
$ ls -F
Ja_sam_direktorij/    cindy.jpg    cjpg*    pismo_Jurici    moja_1._skripta*
staro~
</verb>

Datoteke <file/cjpg*/ i <file/moja_1._skripta/ su izvršne, odnosno programi.
Pod DOS-om, backup datoteke završavaju na <tt/.BAK/, a pod Linuxom s tildom,
<tt/~/. Zatim, datoteka čije ime počinje točkom je skrivena. Na primjer,
datoteku <file/.Ja.sam.skrivena.datoteka/ naredba <tt/ls/ neće pokazati.

<item>
U DOS-u programski prekidači izgledaju kao <tt>/prekidač</tt>, a u Linuxu
<tt/-prekidač/ ili <tt/--prekidač/. Na primjer: <tt>DIR /S</tt> postaje
<tt/ls -R/. Mnogi DOS programi, kao što je <tt/PKZIP/ ili
<tt/ARJ/, koriste Unix-olike prekidače.
</itemize>

Sad možete preskočiti do dijela
<ref id="Datoteke" name="Datoteke: prevođenje naredbi">, ali, da sam na
vašem mjestu, ja bih nastavio.

<sect1>Simboličke veze
<p>
Pod Unixom postoji vrsta datoteke kakve nema pod DOS-om: simbolička veza. To
je nešto poput pokazivača na datoteku ili direktorij, a može se koristiti
umjesto datoteke ili direktorija na koji pokazuje; slična je prečicama
(<em/shortcuts/) iz Windowsa. Primjeri simboličkih veza su
<file>/usr/X11</file>, koja pokazuje na <file>/usr/X11R6</file>;
<file>/dev/modem</file> koji pokazuje na <file>/dev/ttyS0</file> ili
<file>/dev/ttyS1</file>.

Simboličku vezu ćete napraviti ovako:
<verb>
$ ln -s &lt;datoteka_ili_direktorij&gt; &lt;ime_veze&gt;
</verb>

Na primjer:
<verb>
$ ln -s /usr/doc/g77/DOC g77upute.txt
</verb>

Sada možete pozivati <file/g77upute.txt/ umjesto
<file>/usr/doc/g77/DOC</file>. Veze ovako izgledaju u ispisu direktorija:
<verb>
$ ls -F
g77upute.txt@
$ ls -l
(nekoliko stvari...)          g77upute.txt -> /usr/doc/g77/DOC
</verb>

<sect>Dozvole i vlasništvo<label id="Dozvole">
<p>
DOS datoteke i direktoriji imaju ove atribute: A (arhiviran), H (skriven), R
(samo za čitanje) i S (sustav). Samo H i R imaju smisla pod Linuxom:
skrivene datoteke počinju točkom, a za R atribut čitajte dalje.

Pod Unixom datoteka ima <bf/dozvole/ i <bf/vlasnika/, koji pripada
<bf/grupi/. Pogledajte ovo:
<verb>
$ ls -l /bin/ls
-rwxr-xr-x  1  root  bin  27281 Aug 15 1995 /bin/ls*
</verb>

Prvo polje sadrži dozvole za datoteku <file>/bin/ls</file>, koja pripada
rootu, grupi bin. Bez obzira na to, zapamtite što <tt/-rwxr-xr-x/ znači, s
lijeva na desno:

<tt/-/ je tip datoteke (<tt/-/: obična, <tt/d/: direktorij, <tt/l/: veza,
itd.); <tt/rwx/ su dozvole za vlasnika datoteke (čitanje, pisanje,
izvršavanje); <tt/r-x/ su dozvole za grupu vlasnika datoteke (čitanje,
izvršavanje) (neću objašnjavati grupe, preživjet ćete bez toga dok ste
početnik ;-); <tt/r-x/ su dozvole za sve ostale korisnike (čitanje,
izvršavanje).

I direktorij <file>/bin</file> ima dozvole: pogledajte dio
<ref id="DirDozvole" name="Dozvole direktorija"> za detalje. Zato ne možete
obrisati datoteku <file>/bin/ls</file> osim ako ste root: za to nemate
dozvole. Naredba za mijenjanje dozvola datoteka je:

<verb>
$ chmod &lt;tkoXdozvola&gt; &lt;datoteka&gt;
</verb>

gdje je <tt/tko/ <tt/u/ (korisnik, tj. vlasnik), <tt/g/ (grupa), <tt/o/
(ostali); X je <tt/+/ ili <tt/-/; dozvola je <tt/r/ (čitanje), <tt/w/
(pisanje), <tt/x/ (izvršavanje). Evo čestih primjera korištenja chmoda:
<verb>
$ chmod +x datoteka
</verb>
To postavlja dozvolu za izvršavanje datoteke.

<verb>
$ chmod go-rw datoteka
</verb>
To oduzima dozvole za čitanje i pisanje svima osim vlasniku.

<verb>
$ chmod ugo+rwx datoteka
</verb>
To svima daje dozvole za čitanje, pisanje i izvršavanje.

<verb>
$ chmod +s datoteka
</verb>
Time dobivamo takozvanu <em/setuid/ ili <bf/suid/ datoteku -- svatko ju može
izvršiti s privilegijama njenog vlasnika. Najčešće su root suid datoteke; to
obično važne datoteke sustava, kao što je X server.

Kraći način za pisanje dozvola je brojkama: <tt/rwxr-xr-x/ možemo izraziti
kao 755 (svako slovo odgovara bitu: <tt/---/ je 0, <tt/--x/ je 1, <tt/-w-/ je
2, <tt/-wx/ je 3). Izgleda teško, ali shvatit ćete uz malo prakse.
root kao nadkorisnik može mijenjati dozvole svake datoteke. RMP.

<sect1>Datoteke: prevođenje naredbi<label id="Datoteke">
<p>
Na lijevoj strani su DOS naredbe; na desnoj Linux pandani.

<tabular ca="ll">
<tt/ATTRIB/|<tt/chmod/@
<tt/COPY/|<tt/cp/@
<tt/DEL/|<tt/rm/@
<tt/MOVE/|<tt/mv/@
<tt/REN/|<tt/mv/@
<tt/TYPE/|<tt/more/, <tt/less/, <tt/cat/@
<tt/nul/|<file>/dev/null</file>@
<tt/prn/, <tt/lpt1/|<file>/dev/lp0</file> ili <file>/dev/lp1</file>; lpr
</tabular>

Operatori za redirekciju i piping: <tt/&lt; &gt; &gt;&gt; |/

Metaznakovi: <tt/* ?/

<sect2>Primjeri
<p>
<verb>
DOS                                     Linux
--------------------------------------  ------------------------------
C:\GUIDO>ATTRIB +R DATOTEKA.TXT         $ chmod 400 datoteka.txt
C:\GUIDO>COPY JURICA.TXT JURICA.DOC     $ cp jurica.txt jurica.doc
C:\GUIDO>COPY *.* SVE                   $ cat * > sve
C:\GUIDO>COPY FRAKTALI.DOC PRN          $ lpr fraktali.doc
C:\GUIDO>DEL PRIV                       $ rm priv
C:\GUIDO>DEL *.BAK                      $ rm *~
C:\GUIDO>MOVE DOKUMENT.TXT TMP\         $ mv dokument.txt tmp/
C:\GUIDO>REN DOKUMENT.TXT DOKUMENT.ASC  $ mv dokument.txt dokument.asc
C:\GUIDO>PRINT PISMO.TXT                $ lpr pismo.txt
C:\GUIDO>TYPE PISMO.TXT                 $ more pismo.txt
C:\GUIDO>TYPE PISMO.TXT                 $ less pismo.txt
C:\GUIDO>TYPE PISMO.TXT > NUL           $ cat pismo.txt > /dev/null
	nema                            $ more *.txt *.asc
	nema                            $ cat dio*.txt | less
</verb>

Napomene:

<itemize>
<item>
<tt/*/ je pametniji pod Linuxom: <tt/*/ odgovara svim datotekama osim
skrivenima; <tt/.*/ odgovara svim skrivenim datotekama (ali i trenutnom
direktoriju <file/./ i roditeljskom direktoriju <file/../: pazite na to!);
<tt/*.*/ odgovara samo datotekama s <tt/./ u sredini ili na kraju; <tt/p*r/
odgovara i ``<tt/petar/'' i ``<tt/papir/''; <tt/*c*/ odgovara i
``<tt/crv/'' i ``<tt/svizac/''.

<item>
Kada koristite <tt/more/, pritisnite razmak za slijedeću stranicu, &lt;q&gt;
za izlaz. <tt/less/ je intuitivniji i dopušta korištenje strelica.

<item>
<tt/UNDELETE/ ne postoji, pa pažljivo razmislite prije brisanja datoteka.

<item>
Uz DOS-ove <tt/&lt; &gt; &gt;&gt;/, Linux ima <tt/2&gt;/ za preusmjeravanje
poruka o greškama (<em/stderr/); <tt/2&gt;&amp;1/ preusmjerava stderr na
stdout, a <tt/1&gt;&amp;2/ stdout na stderr.

<item>
Linux ima još jedan metaznak: <tt/[]/. Korištenje: <tt/[abc]*/ odgovara
datotekama koje počinju s <tt/a/, <tt/b/ i <tt/c/; <tt/*[I-N1-3]/ odgovara
datotekama koje završavaju s <tt/I/, <tt/J/, <tt/K/, <tt/L/, <tt/M/, <tt/N/,
<tt/1/, <tt/2/ i <tt/3/.

<item>
<tt/lpr &lt;datoteka&gt;/ ispisuje datoteku u pozadini. Za provjeru stanja
reda za ispis služi <tt/lpq/; za brisanje datoteke iz reda za ispis
<tt/lprm/.

<item>
Ne postoji <tt/RENAME/ sličan DOS-ovom; to jest, <tt/mv *.xxx *.yyy/ neće
raditi. <tt/REN/-olika naredba se može naći na
<url url="ftp://sunsite.unc.edu/pub/Linux/utils/file">.

<item>
Ako želite upozorenje kad bi datoteka trebala biti prepisana, koristite
<tt/cp -i/ i <tt/mv -i/.
</itemize>

<sect1>Pokretanje programa: višezadaćnost i sesije
<p>
Kako biste pokrenuli program, napišite njegovo ime kao i pod DOS-om. Ako je
direktorij (poglavlje <ref id="Direktoriji" name="Korištenje direktorija">)
u kojem je program smješten uključen u <tt/$PATH/ (poglavlje
<ref id="Inicijalizacija" name="Inicijalizacijske datoteke sustava">),
program će se pokrenuti. Iznimka: za razliku od DOS-a, pod Linuxom se
program u trenutnom direktoriju neće pokrenuti osim ako je taj direktorij u
<tt/$PATH/-u. Rješenje: ako je <tt/prog/ vaš program, napišite
<tt>./prog</tt>.

Ovako izgleda tipična naredba:
<verb>
$ naredba [-s1 [-s2] ... [-sn]] [par1 [par2] ... [parn]] [&lt; ulaz] [&gt; izlaz]
</verb>
gdje su <tt/-s1/, ..., <tt/-sn/ programski prekidači; <tt/par1/,
..., <tt/parn/ programski parametri. U jednom redu možete pokrenuti više
programa:
<verb>
$ naredba1 ; naredba2 ; ... ; naredban
</verb>

To je sve o pokretanju programa, ali lako je nastaviti. Jedan od glavnih
razloga za korištenje Linuxa je višezadaćnost. Više programa (od sada,
procesa) radi u isto vrijeme. Možete ih pokretati u pozadini i nastaviti rad
bez prekida. Linux vam dopušta i nekoliko sesija: kao da radite na više
računala odjednom!

<itemize>
<item>
Za prebacivanje između 1.-6. sesije na virtualnim konzolama, pritisnite
&lt;ALT&gt;-&lt;F1&gt; ... &lt;ALT&gt;-&lt;F6&gt;.

<item>
Za pokretanje nove sesije u istoj VC bez napuštanja trenutne, napišite
<tt/su lt;login&gt;/. Na primjer: <tt/su - root/. Ovo je korisno kada
obavljate zadatak koji može obaviti samo root.

<item>
Za kraj sesije napišite <tt/exit/. Upozorit će vas ako ima zaustavljenih
poslova (čut ćete o tome kasnije).

<item>
Za pokretanje procesa u pozadini, dodajte ampersand (<tt/&amp;/) na kraju
naredbe:
<verb>
$ imeprograma [-prekidači] [parametri] [&lt; ulaz] [&gt; izlaz] &amp;
[1] 123
</verb>
Ljuska procese označava brojem posla (<tt/[1]/; vidi dolje) i
PID-om (<em/Process Identification/ -- identifikacijski broj procesa; u
našem primjeru 123).

<item>
Za broj procesa napišite <tt/ps ax/. To će ispisati popis procesa koji
trenutno rade.

<item>
Da biste ubili (terminirali) proces, napišite <tt/kill &lt;PID&gt;/.
Možda ćete ga morati ubiti ako ne znate kako pravilno izaći... Ako niste
root, ne možete ubijati tuđe procese. Ponekad će proces ubiti jedino
<tt>kill -SIGKILL &lt;PID&gt;</tt>.

I ljuska vam omogućava zaustavljanje ili privremeno suspendiranje procesa,
slanje procesa u pozadinu i u prednji plan. U tom kontekstu procese nazivamo
poslovima.

<item>
Za broj poslova napišite <tt/jobs/. Tu su označeni brojem posla, a ne
PID-om.

<item>
Za zaustavljanje procesa u prednjem planu pritisnite &lt;CTRL&gt;-&lt;C&gt;
(neće uvijek raditi).

<item>
Za suspendiranje procesa u prednjem planu pritisnite &lt;CTRL&gt;-&lt;Z&gt;
(isto).

<item>
Za slanje suspendiranog procesa u pozadinu napišite
<tt/bg &lt;&percnt;posao&gt;/ (postaje <tt/posao/).

<item>
Za slanje posla u prednji plan, napišite <tt/fg &lt;&percnt;posao&gt;/. Za
slanje posljednjeg procesa poslatog u pozadinu u prednji plan jednostavno
napišite <tt/fg/.

<item>
Za ubijanje posla napišite <tt/kill &lt;&percnt;posao&gt;/.
<tt/&lt;posao&gt;/ može biti 1, 2, 3...
</itemize>

Korištenjem ovih naredbi možete formatirati disketu, arhivirati hrpu
datoteka, kompajlirati program i otpakirati arhivu skoro istovremeno, i još
uvijek imati prompt pred sobom. Probajte to na Windowsima, samo da vidite
razliku u brzini (naravno, ako se ne sruše).

<sect1>Pokretanje programa na udaljenim računalima
<p>
Kako biste pokrenuli program na udaljenom računalu čije je ime
<tt/udaljeno.računalo.edu/, napišite:
<verb>
$ telnet udaljeno.računalo.edu
</verb>

Nakon što se ulogirate, pokrenite svoj omiljeni program. Naravno, na tom
računalu morate imati korisnički račun.

Ako imate X11, čak možete na udaljenom računalu pokrenuti X aplikaciju,
prikazanu na vašem X prikazu. Neka je <tt/udaljeno.računalo.edu/ udaljeno X
računalo i <tt/moja.linux.kanta/ vaš Linux sustav. Kako biste s
<tt/moja.linux.kanta/ pokrenuli X program koji se nalazi na
<tt/udaljeno.računalo.edu/, učinite slijedeće:

<itemize>
<item>
Pokrenite X11 i <tt/xterm/ ili sličan emulator terminala, a zatim napišite:
<verb>
$ xhost +udaljeno.računalo.edu
$ telnet udaljeno.računalo.edu
</verb>

<item>
Nakon što se logirate, napišite:
<verb>
udaljeno:$ DISPLAY=moja.linux.kanta:0.0
udaljeno:$ imeprograma &amp;
</verb>
(Umjesto <tt/DISPLAY.../ ćete možda morati napisati: <tt>setenv DISPLAY
moja.linux.kanta:0.0</tt>. Ovisi o ljusci.)
</itemize>

Eto! Sada će se <tt/imeprograma/ pokrenuti na <tt/udaljeno.računalo.edu/ i
prikazati na vašem stroju. No nemojte ovo pokušavati preko modema --
presporo je da bi se moglo koristiti. Štoviše, ovo je gruba i nesigurna
metoda: pročitajte ``X na daljinu mini-KAKO'' na
<url url="http://dokumentacija.linux.hr/X-na-daljinu.html">.

<sect>Korištenje direktorija<label id="Direktoriji">
<p>
<sect1>Direktoriji: osnovne stvari
<p>
Vidjeli smo razlike između datoteka pod DOSWinom i Linuxom. Što se tiče
direktorija, pod DOSWinom je root direktorij <file/&bsol;/, a pod Linuxom
<file>/</file>. Tako se pod DOSWinom ugniježđeni direktoriji razdvajaju
znakom <tt/&bsol;/, a pod Linuxom <file>/</file>. Primjeri staza datoteka:

<tabular ca="ll">
DOS|<file/C:\DOKUMENT\GEOLOGIJ\SRED_KRE.TEX/@
Linux|<file>/home/guido/dokumenti/geologija/srednja_kreda.tex</file>
</tabular>

Kao i obično, <file/../ je direktorij roditelj, a <file/./ trenutni
direktorij. Sjetite se da vam sustav neće dopustiti <tt/cd/, <tt/rd/ ili
<tt/md/ gdje god želite. Svaki korisnik ima svoje stvari u direktoriju koji
se naziva <bf/home/ (dom), koji mu je dao administrator sustava; na primjer,
na mojem PC-u moj je home direktorij <file>/home/guido</file>.

<sect1>Dozvole direktorija<label id="DirDozvole">
<p>
I direktoriji imaju dozvole. Ono što smo vidjeli u dijelu
<ref id="Dozvole" name="Dozvole i vlasništvo"> vrijedi i za direktorije
(korisnik, grupa, ostali). Za direktorij <tt/rx/ znači da možete ući u
njega, a <tt/w/ znači da u njemu možete izbrisati datoteku (naravno, prema
dozvolama datoteke) ili sam direktorij.

Na primjer, kako bi spriječili njuškanje ostalih korisnika po
<file>/home/guido/tekst</file>:
<verb>
$ chmod o-rwx /home/guido/tekst
</verb>

<sect1>Direktoriji: prevođenje naredbi<label id="PrevDirektoriji">
<p>
<tabular ca="ll">
<tt/DIR/|<tt/ls/, <tt/find/, <tt/du/@
<tt/CD/|<tt/cd/, <tt/pwd/@
<tt/MD/|<tt/mkdir/@
<tt/RD/|<tt/rmdir/@
<tt/DELTREE/|<tt/rm -rf/@
<tt/MOVE/|<tt/mv/
</tabular>

<sect2>Primjeri
<p>
<verb>
DOS                                 Linux
----------------------------------  -----------------------
C:\GUIDO>DIR                        $ ls
C:\GUIDO>DIR DATOTEKA.TXT           $ ls datoteka.txt
C:\GUIDO>DIR *.H *.C                $ ls *.h *.c
C:\GUIDO>DIR/P                      $ ls | more
C:\GUIDO>DIR/A                      $ ls -l
C:\GUIDO>DIR *.TMP /S               $ find / -name "*.tmp"
C:\GUIDO>CD                         $ pwd
        nema - pogledajte napomenu  $ cd
        isto                        $ cd ~
        isto                        $ cd ~/temp
C:\GUIDO>CD \OSTALO                 $ cd /ostalo
C:\GUIDO>CD ..\TEMP\SMEĆE           $ cd ../temp/smeće
C:\GUIDO>MD NOVIPROG                $ mkdir noviprogrami
C:\GUIDO>MOVE PROGRAM ..            $ mv program ..
C:\GUIDO>MD \PROGRAMI\TURBO         $ mkdir /programi/turbo
C:\GUIDO>DELTREE TEMP\SMEĆE         $ rm -rf temp/smeće
C:\GUIDO>RD NOVIPROG                $ rmdir noviprogrami
C:\GUIDO>RD \PROGRAMI\TURBO         $ rmdir /programi/turbo
</verb>

Napomene:

<itemize>
<item>
Kad koristite <tt/rmdir/, direktorij mora biti prazan. Za brisanje
direktorija i njegovog sadržaja koristite <tt/rm -rf/ (na svoju
odgovornost).

<item>
Znak <tt/~/ je kratica za ime vašeg home direktorija. Naredbe <tt/cd/ ili
<tt/cd ~/ će vas odvesti u vaš home direktorij bez obzira na trenutni;
naredba <tt>cd ~/tmp</tt> će vas odvesti u <file>/home/vaš_home/tmp</file>.

<item>
<tt/cd -/ vas vraća u direktorij iz kojeg ste posljednji put pokrenuli
<tt/cd/.
</itemize>

<sect>Diskete, tvrdi diskovi i slično
<p>
S uređajima pod Linuxom možete raditi na dva načina: DOS način i Unix način.
Izaberite sami.

<sect1>Rad s uređajima na DOS način
<p>
S većinom distribucija dolazi Mtools kolekcija, skup naredbi koje su posve
jednake DOS pandanima, osim što počinju s ``<tt/m/'': <tt/mformat/,
<tt/mdir/, <tt/mdel/, <tt/mmd/, itd. Mogu čak sačuvati duga imena, ali ne i
dozvole datoteka. Ako mtools konfigurirate uređivanjem datoteke
<file>/etc/mtools.conf</file> (primjer je u distribuciji), možete pristupiti
i DOS/Windows particiji, CD-ROM-u ili Zip driveu. Ipak, za formatiranje nove
diskete <tt/mformat/ nije dovoljan. Prije toga ćete morati kao root zadati
ovu naredbu:
<verb>
# fdformat /dev/fd0H1440
</verb>

Ne možete pristupati datotekama na disketi naredbom kao što je
<tt/less a:datoteka.txt/! To je mana DOS načina pristupanja diskovima.

<sect1>Rad s uređajima na Unix način
<p>
Unix s uređajima radi drukčije. Nema odvojenih diskova kao što je A: ili C:;
disk, bio on disketa ili nešto drugo, postaje dio lokalnog datotečnog
sustava operacijom <bf/montiranja/. Kada ste gotovi s njime, prije nego što
ga izvadite, morate ga <bf/demontirati/.

Fizičko formatiranje diska je jedna stvar, a stvaranje datotečnog sustava
na njemu sasvim druga. DOS naredba <tt/FORMAT A:/ obavlja obje, ali pod
Linuxom postoje odvojene naredbe. Za formatiranje diskete pogledajte
prethodni dio; za stvaranje datotečnog sustava:
<verb>
# mkfs -t ext2 -c /dev/fd0H1440
</verb>

Umjesto ext2 možete koristiti dos, vfat (preporučen) ili druge formate. Kada
je disk pripremljen, montirajte ga naredbom
<verb>
# mount -t ext2 /dev/fd0 /mnt
</verb>
točno navodeći datotečni sustav ako niste koristili ext2. Sada možete raditi
s datotekama na disketi koristeći <file>/mnt</file> umjesto <tt/A:/ ili
<tt/B:/. Primjeri:
<verb>
DOS                           Linux
----------------------------  -------------------------
C:\GUIDO>DIR A:               $ ls /mnt
C:\GUIDO>COPY A:*.*           $ cp /mnt/* .
C:\GUIDO>COPY *.ZIP A:        $ cp *.zip /mnt
C:\GUIDO>EDIT A:DATOTEKA.TXT  $ jstar /mnt/datoteka.txt
C:\GUIDO>A:                   $ cd /mnt
A:> _                         /mnt/$ _
</verb>

Kad ste gotovi, prije nego izvadite disketu, <bf/morate/ ju demontirati
naredbom
<verb>
# umount /mnt
</verb>

Očito, <tt/fdformat/ i <tt/mkfs/ morate koristiti samo na neformatiranim
disketama, a ne na prethodno korištenim. Ako koristite B: pogon, obraćajte
mu se s <file/fd1H1440/ i <file/fd1/ umjesto <file/fd0H1440/ i <file/fd0/ u
gornjim primjerima.

Naravno, što vrijedi za diskete, vrijedi i za druge uređaje; na primjer,
možete montirati drugi tvrdi disk ili CD-ROM. CD-ROM montirate ovako:
<verb>
# mount -t iso9660 /dev/cdrom /mnt
</verb>

Ovo je ``službeni'' način za montiranje diskova, ali to se može i
jednostavnije. Pošto je malo iritantno što morate biti root kako bi
montirali disketu ili CD-ROM, njihovo montiranje se ovako može dopustiti
svakomu:

<itemize>
<item>
Učinite sljedeće kao root:
<verb>
# mkdir /mnt/floppy ; mkdir /mnt/cdrom
# chmod 777 /mnt/floppy /mnt/cd*
# # pazite da navedete pravi CD-ROM uređaj
# chmod 666 /dev/hdb ; chmod 666 /dev/fd*
</verb>

<item>
Dodajte u <file>/etc/fstab</file> ove redove:
<verb>
/dev/cdrom      /mnt/cdrom  iso9660 ro,user,noauto          0       0
/dev/fd0        /mnt/floppy vfat    user,noauto             0       0
</verb>
</itemize>

Ako sada želite montirati DOS disketu ili CD-ROM:
<verb>
$ mount /mnt/floppy
$ mount /mnt/cdrom
</verb>

Direktorijima <file>/mnt/floppy</file> i <file>/mnt/cdrom</file> sada može
pristupiti svaki korisnik. Ako vas zanima, ovakvo dopuštanje montiranja
diskova svakom ogromna je sigurnosna rupa.

Još dvije korisne naredbe su <tt/df/, koji daje informacije o montiranim
datotečnim sustavima, te <tt/du imedirektorija/, koji ispisuje prostor na
disku koji direktorij zauzima.

<sect1>Backup
<p>
Pomoći će vam nekoliko paketa, no najmanje što možete učiniti za backup na
više diskova je (kao root):
<verb>
# tar -M -cvf /dev/fd0H1440 direktorij_za_backup/
</verb>

Mora biti ubačena formatirana disketa, a još nekoliko njih spremno. Kako
biste vratili svoje stvari, ubacite prvu i napišite:
<verb>
# tar -M -xpvf /dev/fd0H1440
</verb>

<sect>A što je s Windowsima?
<p>
Pandan Windowsima je grafičko sučelje X Window System. Za razliku od
Windowsa ili Maca, X11 nije napravljen za lako korištenje ili lijep izgled,
nego samo za dodavanje grafičkih mogućnosti Unix radnim stanicama. Ovo su
glavne razlike:

<itemize>
<item>
Windows izgleda isto širom svijeta, a X11 ne: puno je prilagodljiviji.
Ukupni izgled X11-a određuje ključni dio zvan <em/window manager/. Širok je
izbor window managera: <tt/fvwm/, spartanski, ali zgodan i djelotvoran s
memorijom; <tt/fvwm2-95/; Afterstep, WindowMaker, Enlightenment i mnogi
drugi. Obično se pokreće iz <file/.xinitrc/.

<item>
Vaš WM se može konfigurirati tako da prozor reagira kao u, eh, Windowsima:
kliknete na njega i dolazi u prednji plan. Druga je mogućnost da u prednji
plan dođe kada preko njega prijeđete mišem (fokus). Smještaj prozora na
zaslonu može biti automatski ili interaktivan: ako se umjesto vašeg programa
pojavi čudan okvir, lijevim klikom odaberite gdje će se smjestiti.

<item>
Većina opcija se može prilagoditi uređivanjem jedne ili više
konfiguracijskih datoteka. Pročitajte dokumentaciju svog WM-a;
konfiguracijska datoteka može biti <file/.fvwmrc/, <file/.fvwm2rc95/,
<file/.steprc/, itd. Primjer konfiguracijske datoteke se obično nalazi u
<file>/etc/X11/ime-window-managera/system.ime-window-managera</file>.

<item>
X11 aplikacije su pisane pomoću posebnih librarya (<em/widget sets/); pošto
ih ima nekoliko, aplikacije izgledaju različito. Najosnovnije koriste Athena
widgete (2D izgled; <tt/xdvi/, <tt/xman/, <tt/xcalc/); drugi koriste Motif
(<tt/netscape/), a drugi pak Tcl/Tk, XForms, Qt, Gtk, itd. Skoro svi od tih
librarya pružaju izgled i osjećaj Windowsa.

<item>
Osjećaj, nažalost, može biti nepotpun. Na primjer, ako odaberete red teksta
mišem i pritisnete &lt;BACKSPACE&gt;, očekujete da red nestane, ne? S
aplikacijama na Atheni to ne radi, ali radi s drugim widget setovima.

<item>
Kako radi pomicanje i mijenjanje veličine prozora ovisi o WM-u i
widget setu. Uputa: ako scrollbarovi ne rade kako očekujete, probajte ih
micati središnjom tipkom miša ili s obje tipke zajedno.

<item>
Aplikacije ne moraju imati ikonu, ali mogu ih imati mnogo. Većina WM-a vam
daje izbornik koji pozivate klikanjem na desktop (root prozor); naravno,
izbornik se može mijenjati. Za mijenjanje izgleda root prozora koristite
<tt/xsetroot/ ili <tt/xloadimage/.

<item>
<em/Clipboard/ može sadržavati samo tekst i ponaša se čudno. Kad izaberete
tekst, on je već kopiran u clipboard: pomaknite se i pritisnite srednju
tipku za lijepljenje. <tt/xclipboard/ pruža višestruke clipboard spremnike.

<item>
<em/Drag &amp; drop/ je moguć, no dostupan je samo ako koristite X11
aplikacije i/ili WM-ove koji ga podržavaju.
</itemize>

Trebali biste koristiti aplikacije koje koriste iste librarye jer time
štedite memoriju, no to je teško ostvariti u praksi.

Postoje projekti kojima je cilj izgled i ponašanje X11 učiniti dosljednim
kao na Windowsima. Gnome, <url url="http://www.gnome.org">, i KDE, <url
url="http://www.kde.org">, su zakon. Probajte ih: više nećete žaliti za
svojim Windows desktopom.

<sect>Prilagođavanje sustava
<p>
<sect1>Inicijalizacijske datoteke sustava<label id="Inicijalizacija">
<p>
Dvije važne datoteke pod DOS-om su <file/AUTOEXEC.BAT/ i <file/CONFIG.SYS/,
koje se pri dizanju sustava koriste za inicijalizaciju, postavljanje nekih
varijabli okružja kao što je <tt/PATH/ i <tt/FILES/, i, možda, pokretanje
programa ili batch datoteke. Pod Linuxom ima puno inicijalizacijskih
datoteka. Neke bolje ne dirajte ako ne znate što radite. Uglavnom, evo
najvažnijih:

<tabular ca="ll">
Datoteke|Napomene@
<file>/etc/inittab</file>|zasad ne dirajte!@
<file>/etc/rc.d/*</file>|isto
</tabular>

Ako želite samo postaviti <tt/$PATH/ i druge varijable okružja, ili želite
promijeniti poruke pri loginu, automatski pokrenuti program nakon njega,
pogledajte ove datoteke:
<itemize>
<item><file>/etc/issue</file>: poruka prije logina
<item><file>/etc/motd</file>: poruka poslije logina
<item><file>/etc/profile</file>: <tt/$PATH/ i druge varijable, itd.
<item><file>/etc/bashrc</file>: aliasi i funkcije, itd.
<item><file>/home/vaš_home/.bashrc</file>: vaši aliasi i funkcije
<item><file>/home/vaš_home/.bash_profile</file>: ili
<item><file>/home/vaš_home/.profile</file>: okružje i pokretanje vaših programa
</itemize>

Ako ova zadnja datoteka postoji (skrivena je), naredbe u njoj će se izvršiti
nakon logina.

Primjer -- pogledajte ovaj <file/.bash_profile/:
<verb>
# ja sam komentar
echo Okružje:
printenv | less	# pandan naredbi SET pod DOS-om
alias d='ls -l'	# lako je shvatiti što je alias
alias up='cd ..'
echo "Podsjećam te da je PATH "$PATH
echo "Danas je `date`"	# koristimo izlaz naredbe `date`
echo "Lijepo se provedi, "$LOGNAME
# a ovo je "funkcija ljuske"
ctgz() # Ispisuje sadržaj .tar.gz arhive.
{
  for datoteka in $*
  do
    gzip -dc ${datoteka} | tar tf -
  done
}
# kraj .profile-a
</verb>

Pogodili ste -- <tt/$PATH/ i <tt/$LOGNAME/ su varijable okružja. Ima ih još
puno; RMP za aplikacije kao što je <tt/less/ ili <tt/bash/.

Stavljanjem ovog reda u svoj <file>/etc/profile</file> dobit ćete grub
ekvivalent <tt/PROMPT $P$G/:
<verb>
export PS1="\w\\$ "
</verb>

<sect1>Inicijalizacijske datoteke programa
<p>
Pod Linuxom je skoro sve prilagodljivo vašim potrebama. Većina programa
ima jednu ili više inicijalizacijskih datoteka s kojima se možete igrati,
obično <file/.imeprogramarc/ u vašem home direktoriju. Prve koje ćete
željeti mijenjati su:
<itemize>
<item><file/.inputrc/: koristi ju <tt/bash/ za definiranje tipkovnice;
<item><file/.xinitrc/: koristi ju <tt/startx/ za inicijalizaciju X Window Systema;
<item><file/.fvwmrc/: koristi ju window manager <tt/fvwm/;
<item><file/.joerc/, <file/.jstarrc/: koristi ih editor <tt/joe/;
<item><file/.jedrc/: koristi ju editor <tt/jed/;
<item><file/.pinerc/: koristi ju čitač pošte <tt/pine/;
<item><file/.Xdefault/: koriste ju mnogi X programi.
</itemize>

Za sve ove i druge koje ćete prije ili poslije sresti, RMP. Možda vas zanima
<em/Konfiguriranje KAKO/ na
<url url="http://dokumentacija.linux.hr/Konfiguriranje-KAKO.html">?

<sect>Mreže: koncepti
<p>
Ne samo što je ``Dialup Networking'' dostupan pod Linuxom, nego je i
stabilniji i brži. Radi se o PPP-u, protokolu korištenom za spajanje na
Internet pomoću modema. Trebat će vam kernel koji podržava PPP i alat koji
bira broj i uspostavlja vezu.

Kako biste skidali poštu s ISP-ovog poslužitelja, potreban vam je alat zvan
``e-mail fetcher'' koji koristi POP protokol; nakon skidanja, poruke će
izgledati kao da su izravno isporučene na vaš Linux stroj. Potom ćete s
njima raditi koristeći MUA (<em/Mail User Agent/ -- korisnikov poštanski
agent) kao što je <tt/pine/, <tt/mutt/, <tt/elm/ i mnogi drugi.

Dok se pod Windowsima uspostavljanje veze automatski pokrene kada pokrenete
Internet aplikaciju, pod Linuxom je obratno: prvo uspostavite vezu, a zatim
pokrenete aplikaciju. Stvar zvana <tt/diald/ nudi uobičajeno ponašanje.
Instaliranje i konfiguriranje spajanja na mrežu modemom je nekad bila jedna
od najtežih stvari pod Linuxom, ali više nije: pogledajte <em/Konfiguriranje
KAKO/.

Na kraju, nešto o ``Network neighborhood'': vaša Linux radna stanica može
izgledati kao Windows NT/9x u lokalnoj mreži Windows strojeva! Čarobna riječ
je Samba: ne razuzdani brazilski ples, nego implementacija SMB protokola za
Linux. Otiđite na <url url="http://samba.anu.edu.au/samba">.

<sect>Malo programiranja
<p>
<sect1>Skripte u ljusci: .BAT datoteke na steroidima<label id="Skripte">
<p>
Ako ste koristili <tt/.BAT/ datoteke kao prečice do dugih naredbi (ja jesam,
puno), to možete odgovarajućim alias redovima (pogledajte gornji primjer) u
<file/profile/ ili <file/.bash_profile/. Ali ako su vam .BAT-ovi bili
složeniji, onda ćete obožavati jezik ljuske: moćan je kao dobri stari
QBasic, ako ne i više. Ima varijable, konstrukte kao while, for, case, if...
then... else i puno drugih mogućnosti: dobra je alternativa ``pravom''
programskom jeziku.

Za pisanje skripte -- ekvivalenta <tt/.BAT/ datoteci pod DOS-om -- samo
trebate napisati standardnu ASCII datoteku koja sadrži instrukcije, snimiti
ju, a onda učiniti izvršnom naredbom <tt/chmod +x &lt;skripta&gt;/. Ako ju
hoćete izvršiti, samo napišite njeno ime.

Malo upozorenje. Editor sustava se zove <tt/vi/ i po mom iskustvu vrlo je
težak za većinu novih korisnika. Neću vam objašnjavati kako ga
upotrebljavati; pogledajte knjigu Matta Welsha ili potražite upute na mreži.
Ovdje ću reći samo ovo:
<itemize>
<item>za ubacivanje teksta pritisnite &lt;i&gt;, a onda upišite tekst;
<item>za brisanje znakova pritisnite &lt;ESC&gt;, pa &lt;x&gt;;
<item>za izlaz bez snimanja pritisnite &lt;ESC&gt;, pa <tt/:q!/;
<item>za snimanje i izlaz pritisnite &lt;ESC&gt;, pa <tt/:wq/.
</itemize>

Dobar editor za početnika je <tt/joe/: ako ga pokrenete kao <tt/jstar/,
dobit ćete iste tipke kao u DOSWin editoru. <tt/jed/ u WordStar ili IDE modu
je još bolji. Pogledajte dio
<ref id="Gdje" name="Gdje naći aplikacije"> za informacije gdje ih nabaviti.

Pisanje skripti u <tt/bash/u tako je golema tema da zahtijeva knjigu samo za
sebe i neću dublje u nju ulaziti. Samo vam dajem primjer skripte iz koje
možete vidjeti neka osnovna pravila:
<verb>
#!/bin/sh
# primjer.sh
# ja sam komentar
# ne mijenjajte prvi red, on mora biti tamo
echo "Ovaj sustav je: `uname -a`" # korištenje izlaza naredbe
echo "Moje ime je $0" # ugrađene varijable
echo "Dali ste mi ovih $# parametara: "$*
echo "Prvi parametar je: "$1
echo -n "Kako se zovete? " ; read vase_ime
echo pogledajte razliku: "zdravo, $vase_ime" # citiranje s "
echo pogledajte razliku: 'zdravo, $vase_ime' # citiranje s '
DIROVI=0 ; DATOTEKE=0
for datoteka in `ls .` ; do
  if [ -d ${datoteka} ] ; then # ako je datoteka direktorij
    DIROVI=`expr $DIROVI + 1`  # DIROVI = DIROVI + 1
  elif [ -f ${datoteka} ] ; then
    DATOTEKE=`expr $DATOTEKE + 1`
  fi
  case ${datoteka} in
    *.gif|*jpg) echo "${datoteka}: grafička datoteka" ;;
    *.txt|*.tex) echo "${datoteka}: tekstualna datoteka" ;;
    *.c|*.f|*.for) echo "${datoteka}: datoteka s izvornim kodom" ;;
    *) echo "${datoteka}: općenita datoteka" ;;
  esac
done
echo "ima ${DIROVI} direktorija i ${DATOTEKE} datoteka"
ls | grep "ZxY--!!!WKW"
if [ $? != 0 ] ; then # izlazni kod zadnje naredbe
  echo "ZxY--!!!WKW nije nađen"
fi
echo "dosta... napišite 'man bash' ako hoćete još informacija"
</verb>

<sect1>C za vas
<p>
Pod Unixom jezik sustava je C, svidjelo se to vama ili ne. Tu je i hrpa
drugih jezika (Java, FORTRAN, Pascal, LISP, BASIC, Perl, AWK...).

Ako znate C, evo nekoliko uputa za one razmažene Turbo C++-om ili nekim
njegovim DOS rođakom. Linuxov C kompajler se zove <tt/gcc/ i nedostaju mu
svi ukrasi uobičajenih IDE pandana: nema IDE-a, izravnih uputa,
integriranog debuggera, itd. To je samo grubi kompajler komandne linije,
vrlo moćan i djelotvoran. Za kompajliranje standardnog <file/hello.c/
napišite:
<verb>
$ gcc hello.c
</verb>
što će dati izvršnu datoteku <file/a.out/. Ako hoćete drugo ime, napišite
<verb>
$ gcc -o hello hello.c
</verb>

Za vezanje librarya na program, dodajte prekidač -l&lt;imelibrarya&gt;. Na
primjer, za vezanje s matematičkim libraryem:
<verb>
$ gcc -o matematika matematika.c -lm
</verb>

<tt/-l&lt;imelibrarya&gt;/ kaže <tt/gcc/u da veže library
<file>/usr/lib/&lt;imelibrarya&gt;.so</file>, pa <tt/-lm/ veže
<file>/usr/lib/libm.so</file>.

Zasad je sve u redu. Ali kad se vaš program sastoji od više datoteka,
koristit ćete alat <tt/make/. Prepostavimo da ste napisali parser izraza:
njegova se datoteka zove <file/parser.c/ i uključuje dva headera,
<file/parser.h/ i <file/xy.h/. A onda želite koristiti funkcije iz
<file/parser.c/ u drugom programu, recimo <file/kalk.c/, koji također
uključuje <file/parser.h/. Kakva zbrka! Kako ćete kompajlirati
<file/kalk.c/?

Napisat ćete takozvani <file/Makefile/, koji kompajleru pokazuje
međuovisnosti izvornih i objektnih kodova. U našem primjeru:
<verb>
# Ovo je Makefile za kompajliranje kalk.c
# Pritisnite &lt;TAB&gt; gdje je označeno!

kalk: kalk.o parser.o
&lt;TAB&gt;gcc -o kalk kalk.o parser.o -lm
# kalk ovisi o dvije objektne datoteke: kalk.o i parser.o

kalk.o: kalk.c parser.h
&lt;TAB&gt;gcc -c kalk.c
# kalk.o ovisi o dvije izvorne datoteke

parser.o: parser.c parser.h xy.h
&lt;TAB&gt;gcc -c parser.c
# parser.o ovisi o tri izvorne datoteke

# kraj Makefilea
</verb>

Ovu datoteku snimite kao <file/Makefile/ i napišite <tt/make/ za
kompajliranje programa; možete ju snimiti i kao <file/kalk.mak/ i napisati
<tt/make -f kalk.mak/. Naravno, RMP. Nešto uputa o C funkcijama pokrivaju
man stranice 3. dijela; na primjer,
<verb>
$ man 3 printf
</verb>

Za otklanjanje grešaka koristite <tt/gdb/. <tt/info gdb/ za njegovo
korištenje.

Librarya ima puno; među prvima koje ćete željeti koristiti su <tt/ncurses/
(efekti u tekstualnom modu) i <tt/svgalib/ (grafika na konzoli). Ako ste
dovoljno hrabri za programiranje u X11 (nije to tako teško), postoje
nekoliko librarya koje pisanje X11 programa čine vrlo lakim. Pogledajte
<url url="http://www.xnet.com/~blatura/linapp6.html">, imajući pritom na umu
da Gtk postaje Linux standard.

Mnogi editori mogu imitirati IDE; na primjer, <tt/emacs/ i <tt/jed/ imaju
sintaktičko osvjetljavanje, automatsko uvlačenje, itd. Možete nabaviti i
paket RHIDE s <url url="ftp://sunsite.unc.edu/pub/Linux/devel/debuggers/">.
To je klon Borlandovog IDE-a i vjerojatno će vam se svidjeti.

<sect>Ostalih 1&percnt;
<p>
Zapravo puno više od 1&percnt;...

<sect1>Korištenje tara i gzipa
<p>
Pod Unixom postoje široko korištene aplikacije za arhiviranje i sažimanje
datoteka. <tt/tar/ se koristi za stvaranje arhiva -- kao <tt/PKZIP/ ili
Winzip, ali bez kompresije. Za novu arhivu:
<verb>
$ tar -cvf &lt;ime_arhive.tar&gt; &lt;datoteka&gt; [datoteka...]
</verb>

Za dearhiviranje datoteka:
<verb>
$ tar -xpvf &lt;ime_arhive.tar&gt; [datoteka...]
</verb>

Za ispis sadržaja arhive:
<verb>
$ tar -tf &lt;ime_arhive.tar&gt; | less
</verb>

Datoteke možete sažeti pomoću <tt/compress/a, koji je zastario i ne bi ga
više trebalo koristiti, ili <tt/gzip/a:
<verb>
$ compress &lt;datoteka&gt;
$ gzip &lt;datoteka&gt;
</verb>
što će proizvesti sažetu datoteku s ekstenzijom <tt/.Z/ (<tt/compress/) ili
<tt/.gz/ (<tt/gzip/). Ovi programi mogu sažeti samo jednu datoteku odjednom.
Za dekompresiju:
<verb>
$ compress -d &lt;datoteka.Z&gt;
$ gzip -d &lt;datoteka.gz&gt;
</verb>

RMP.

Tu su i <tt/unarj/, <tt/zip/ i <tt/unzip/ (PK*ZIP kompatibilni) alati.
Datoteke s ekstenzijom <tt/.tar.gz/ ili <tt/.tgz/ (arhivirane <tt/tar/om, a
onda sažete <tt/gzip/om) česte su u Unix svijetu kao .ZIP datoteke pod
DOS-om. Ovako ćete ispisati sadržaj <tt/.tar.gz/ arhive:
<verb>
$ tar -ztf &lt;datoteka.tar.gz&gt; | less
</verb>

<sect1>Instaliranje aplikacija
<p>
Prvo, instaliranje paketa rootov je posao. Većina Linux aplikacija se
distribuira u <tt/.tar.gz/ arhivama, koje obično sadrže odgovarajuće nazvan
direktorij s datotekama i/ili poddirektorijima. Takve pakete je najbolje
instalirati u <file>/usr/local</file> naredbom
<verb>
# tar -zxf &lt;arhiva.tar.gz&gt;
</verb>
te zatim pročitati datoteku <file/README/ ili <file/INSTALL/. U većini
slučajeva, aplikacija se distribuira kao izvorni kod koji morate
kompajlirati; često će biti dovoljno napisati samo <tt/make/ pa <tt/make
install/. Ako arhiva sadrži <tt/configure/ skriptu, najprije pokrenite nju.
Očito, potreban vam je <tt/gcc/ odnosno <tt/g++/ kompajler.

Druge arhive treba otpakirati iz <file>/</file>; tako je s Slackwareovim
<tt/.tgz/ arhivama. A druge pak arhive sadrže datoteke, ali ne i
poddirektorij -- pazite da ne pomiješate stvari! Prije instalacije uvijek
pogledajte sadržaj arhive.

Debian i Red Hat imaju posebne formate arhiva; <tt/.deb/ i <tt/.rpm/. Drugi
postaje sve popularniji; za instalaciju <tt/rpm/ paketa napišite
<verb>
# rpm -i paket.rpm
</verb>

<sect1>Trikovi bez kojih se ne može
<p>
<descrip>
<tag/Pogled unatrag:/
pritisak na &lt;SHIFT&gt;-&lt;PgUp&gt; (siva tipka) će pokazati zadnjih
nekoliko stranica zaslona, ovisno o količini video memorije.

<tag/Reset zaslona:/
ako <tt/more/ ili <tt/cat/ prikaže binarnu datoteku, zaslon će završiti pun
smeća. Da to sredite, naslijepo napišite <tt/reset/ ili ovaj niz znakova:
<tt/echo CTRL-V ESC c ENTER/.

<tag/Lijepljenje teksta:/
za konzolu pogledajte dolje; u X-u, kliknite i vucite odabravši tako tekst u
xterm prozoru, a zatim pritisnite srednju tipku (ili obje zajedno ako vaš
miš ima dvije tipke) za lijepljenje. Tu je i xclipboard (ali samo za tekst);
ne dajte se zbuniti njegovom sporošću.

<tag/Korištenje miša:/
ako ste instalirali <tt/gpm/, program za miša na konzoli, možete kliknuti i
vući kako bi odabrali tekst i desnom tipkom odabrani tekst zalijepiti. Radi
i među različitim VC-ima.

<tag/Poruke kernela:/
kao root pogledajte <file>/var/adm/messages</file> ili
<file>/var/log/messages</file> da vidite što vam kernel ima reći, kao i
poruke pri dizanju sustava. Dobro dođe i naredba <tt/dmesg/.
</descrip>

<sect1>Gdje naći aplikacije<label id="Gdje">
<p>
Ako se pitate možete li zamijeniti svoju staru i provjerenu DOS/Win
aplikaciju Linux aplikacijom, predlažem vam da pregledate glavne arhive
Linux softvera:
<url url="ftp://sunsite.unc.edu/pub/Linux">,
<url url="ftp://tsx-11.mit.edu/pub/linux"> i
<url url="ftp://ftp.funet.fi/pub/Linux">.
Druga dobra mjesta za počinjanje su ``<em/Linux Applications and Utilities
Page/'', <url url="http://www.xnet.com/~blatura/linapps.shtml">, i
``službene'' Linux stranice, <url url="http://www.linux.org">.

<sect1>Nekoliko stvari koje niste mogli
<p>
Linux može strašno puno stvari koje su pod DOS/Windowsima zapetljane,
složene ili nemoguće. Evo kratkog popisa koji će vam dovesti slinu u
usta:

<itemize>
<item>
<tt/at/ omogućava pokretanje programa u određeno vrijeme.

<item>
<tt/awk/ je jednostavan, ali moćan jezik za rad s datotekama s podacima (i
ne samo to). Na primjer, ako je <file/podaci.pod/ datoteka od više stupaca,
<verb>
$ awk '$2 ~ "abc" {print $1, "\t", $4}' podaci.pod
</verb>
ispisuje 1. i 4. polje svakog reda u <file/podaci.pod/ čije drugo polje
sadrži ``abc''.

<item>
<tt/cron/ je koristan za redovito obavljanje zadataka, u određeni dan i
vrijeme. <tt/man 5 crontab/.

<item>
<tt/file &lt;imedatoteke&gt;/ će vam reći što je &lt;imedatoteke&gt; (ASCII
tekst, izvršna, arhiva, itd.).

<item>
<tt/find/ (pogledajte dio
<ref id="PrevDirektoriji" name="Direktoriji: prevođenje naredbi">) je jedna
od najmoćnijih i najkorisnijih naredbi. Koristi se za nalaženje datoteka
koje imaju neke osobine i obavljanje poslova na njima. Općenito se koristi
ovako:
<verb>
$ find &lt;direktorij&gt; &lt;izraz&gt;
</verb>
gdje &lt;izraz&gt; opisuje kriterije za traženje i radnje. Primjeri:
<verb>
$ find . -type l -exec ls -l {} \;
</verb>
nalazi sve datoteke koje su simboličke veze i prikazuje na što one
pokazuju.
<verb>
$ find / -name "*.staro" -ok rm {} \;
</verb>
nalazi sve datoteke koje odgovaraju uzorku i briše ih, pitajući vas za
dopuštenje.
<verb>
$ find . -perm +111
</verb>
nalazi sve datoteke čije su dozvole 111 (izvršne).
<verb>
$ find . -user root
</verb>
nalazi sve datoteke koje pripadaju rootu. Ovdje ima još mnogo mogućnosti --
RMP.

<item>
<tt/grep/ nalazi uzorke teksta u datotekama. Na primjer,
<verb>
$ grep -l "geologija" *.tex
</verb>
će ispisati datoteke <tt/*.tex/ koje sadrže riječ "geologija".
Varijanta <tt/zgrep/ radi na <tt/gzip/-anim datotekama. RMP.

<item>
Regularni izrazi su složen, ali prokleto moćan način za operacije traženja
teksta. Na primjer, <tt/^a[^a-m]X{4,}txt$/ odgovara redu koji počinje s a,
kojeg slijedi bilo koji znak između a i m, kojeg slijedi 4 ili više X, a
završava na ``txt''. Koristite ih u naprednim editorima, <tt/less/u i mnogim
drugim aplikacijama. <tt/man grep/ će vam dati uvod.

<item>
<tt/script &lt;imetranskripta&gt;/ sadržaj ekrana ispisuje u
<file/imetranskripta/ dok ne zadate naredbu <tt/exit/. Korisno za
otklanjanje grešaka.

<item>
<tt/sudo/ korisnicima omogućava izvođenje nekih rootovih poslova (dakle,
formatiranje i montiranje disketa; RMP).

<item>
<tt/uname -a/ daje informacije o vašem sustavu.

<item>
<tt/zcat/ i <tt/zless/ su korisni za pregledavanje i piping <tt/gzip/-anih
datoteka bez njihove dekompresije. Na primjer:
<verb>
$ zless tekst.gz
$ zcat tekst.gz | lpr
</verb>

<item>
Ove naredbe često zgodno posluže: <tt/bc/, <tt/cal/, <tt/chsh/, <tt/cmp/,
<tt/cut/, <tt/fmt/, <tt/head/, <tt/hexdump/, <tt/nl/, <tt/passwd/,
<tt/printf/, <tt/sort/, <tt/split/, <tt/strings/, <tt/tac/, <tt/tail/,
<tt/tee/, <tt/touch/, <tt/uniq/, <tt/w/, <tt/wall/, <tt/wc/, <tt/whereis/,
<tt/write/, <tt/xargs/, <tt/znew/. RMP.
</itemize>

<sect1>Prakticiranje UNIX-a pod DOS/Windowsima
<p>
Vjerovali ili ne, postoje dobri alati koji pružaju UNIX-oliko okružje pod
DOS/Windowsima! Jedan od njih je DJGPP paket,
<url url="http://www.delorie.com/djgpp">, za DOS; Cygnus,
<url url="http://www.cygnus.com">, je složeniji port za Win32. Oba sadrže
iste GNU razvojne i ostale alate kao Linux; ipak, nećete dobiti istu
stabilnost i performanse.

Ako želite probati okus Linuxa, probajte DJGPP. Skinite i instalirajte
sljedeće datoteke (u vrijeme pisanja najnovija verzija je 2.02):
<file/djdev202.zip/, <file/bnu281b.zip/, <file/bsh1147b.zip/,
<file/fil316b.zip/, <file/find41b.zip/, <file/grep22b.zip/,
<file/gwk303b.zip/, <file/lss332b.zip/, <file/shl112b.zip/. Instalacijske
upute su uključene, a pomoć možete dobiti u
<htmlurl url="news:comp.os.msdos.djgpp" name="comp.os.msdos.djgpp">.

Konkretno, koristiti <tt/bash/ pod DOSWinom je pravo osvježenje. Kako biste
ga pravilno konfigurirali, editirajte danu datoteku <file/BOOT.BAT/ tako da
odgovara vašoj instalaciji; zatim ove datoteke smjestite u svoj home
direktorij (na Windows particiji) umjesto već danih:

<verb>
# ovo je _bashrc

LS_OPTIONS="-F -s --color=yes"
alias cp='cp -i'
alias d='ls -l'
alias l=less
alias ls="ls $LS_OPTIONS"
alias mv='mv -i'
alias rm='rm -i'
alias u='cd ..'
</verb>

<verb>
# ovo je _bprof
if [ -f ~/_bashrc ]; then
  . ~/_bashrc
fi
PS1='\w\$ '
PS2='> '
CDPATH="$CDPATH:~"
# stvari za less(1)
LESS="-M-Q"                     # duži prompt, tiho
LESSEDIT="%E ?lt+%lt. %f"       # sređujemo red na vrhu
VISUAL="jed"                    # editor
LESSCHARSET=latin1              # prikazuje naglašene znakove
export PS1 PS2 CDPATH LS_OPTIONS LESS LESSEDIT LESSOPEN VISUAL LESSCHARSET
</verb>

<sect1>Uobičajene ekstenzije i povezani programi
<p>
Susrest ćete se s puno ekstenzija. Isključujući egzotičnije (fontovi, itd.),
evo tko-je-tko popisa:

<itemize>
<item>
<tt/1 ... 8/: man stranice. Čitajte ih pomoću <tt/groff -Tascii -man
&lt;datoteka.1&gt;/.

<item>
<tt/arj/: arhiva stvorena pomoću <tt/ARJ/.

<item>
<tt/dvi/: izlazna datoteka TeX-a (pogledajte dalje). <tt/xdvi/ za prikaz,
<tt/dvips/ za pretvaranje u PostScript <tt/.ps/ datoteku.

<item>
<tt/gz/: arhiva stvorena <tt/gzip/om.

<item>
<tt/info/: info datoteka (alternativa man stranicama). Nabavite <tt/info/.

<item>
<tt/lsm/: Linux Software Map datoteka. To je obična ASCII datoteka koja
opisuje paket.

<item>
<tt/ps/: PostScript datoteka. Za prikaz ili ispis nabavite <tt/gs/ i, ako
želite, <tt/ghostview/ ili <tt/gv/.

<item>
<tt/rpm/: Red Hat paket. Možete ga instalirati na bilo kojem sustavu
koristeći <tt/rpm/.

<item>
<tt/taz/, <tt/tar.Z/: arhiva stvorena <tt/tar/om i sažeta <tt/compress/om.

<item>
<tt/tgz/, <tt/tar.gz/: arhiva stvorena <tt/tar/om i sažeta <tt/gzip/om.

<item>
<tt/tex/: tekstualna datoteka za TeX, moćan sustav izdavaštva. Nabavite
paket tex uključen u mnogim distribucijama.

<item>
<tt/texi/: texinfo datoteka, iz koje može nastati i TeX i info datoteka
(pogledajte <tt/info/). Nabavite <tt/texinfo/.

<item>
<tt/xbm/, <tt/xpm/, <tt/xwd/: grafička datoteka.

<item>
<tt/Z/: arhiva stvorena <tt/compress/om.
</itemize>

<sect1>Pretvaranje datoteka
<p>
Ako želite razmjenjivati tekstualne datoteke između DOS/Windowsa i Linuxa,
budite svjesni problema s krajem reda. Pod DOS-om svaki red završava s CR/LF
(to jest, ASCII 13 i ASCII 10), a pod Linuxom s LF. Ako editirate DOS
tekstualnu datoteku pod Linuxom, svaki će red vjerojatno završavati čudnim
"M" znakom; Linux tekstualna datoteka pod DOS-om će izgledati
kao kilometarski red bez odlomaka. Nekoliko će alata, dos2unix i unix2dos,
pretvoriti datoteke.

Ako vaše tekstualne datoteke sadrže naglašene znakove, napravite ih u
Windowsima (pomoću Notepada), a ne običnom DOS-u; inače će svi naglašeni
znakovi biti potpuno zeznuti.

Pretvaranje Word ili Word Perfect datoteka u obični tekst je zapetljano, ali
moguće. Trebat će vam jedan od alata s CTAN poslužitelja; jedan od njih je
<htmlurl url="ftp://ftp.tex.ac.uk" name="ftp.tex.ac.uk">. Uzmite program
<tt/word2x/ iz direktorija
<htmlurl url="ftp://ftp.tex.ac.uk/pub/tex/tools/" name="/pub/tex/tools/">,
ili pogledajte programe u direktoriju <htmlurl
url="ftp://ftp.tex.ac.uk/pub/tex/support/" name="/pub/tex/support/">.
<tt/word2x/ pretvara Word 6 datoteke; za Word 97 datoteke će vam trebati
<tt/mswordview/,
<url url="http://www.csn.ul.ie/~caolan/docs/MSWordView.html">, koji ih
pretvara u HTML.

<sect1>Besplatni uredski paketi
<p>
Ako pretvaranje datoteka nije dovoljno, možete isprobati jedan od
(besplatnih!) paketa sličnih Microsoft Officeu.

Paket StarOffice je besplatan za osobnu uporabu. Velik je, pomalo spor, ali
ipak vrlo dobar: nudi mnogo mogućnosti koje Microsoft Office nema. Također
može čitati Word i Excel datoteke, iako pretvaranje nije uvijek savršeno.
WWW stranice: <url url="http://www.stardivision.com">.

Još jedan dobar paket je Corel WordPerfect, čije je besplatno izdanje
dostupno na WWW-u. Trebam li još što reći? Skinite ga:
<url url="http://www.corel.com">.

<sect>Kraj, za sada
<p>
Čestitam! Načeli ste malo Unixa i spremni ste početi raditi. Nemojte
zaboraviti da je vaše znanje sustava još uvijek ograničeno i da je
potrebno još prakse s Linuxom za udoban rad. Ali ako je sve što ste htjeli
dobiti hrpu aplikaciju i početi raditi s njima, ovo je dosta.

Siguran sam da ćete uživati u Linuxu i nastaviti učiti više o njemu -- svi
to rade. Kladio bih se da se nikad nećete vratiti DOSWinu! Nadam se da sam
bio razumljiv i dobro uslužio svoja 3 ili 4 čitatelja.

<sect1>Autorska prava
<p>
Ako nije drukčije izraženo, autorska prava na Linux KAKO dokumente posjeduju
njihovi autori. KAKO dokumente može se reproducirati i distribuirati u
cjelosti ili djelomično, na mediju fizičkom ili elektroničkom, dok je ova
obavijest na svim primjercima. Komercijalna distribucija dopuštena je i
ohrabrena; međutim, autor bi o takvom distribuiranju želio biti obaviješten.

Svi prijevodi, izvedeni ili sažeti radovi koji uključuju Linux KAKO
dokumente moraju biti pod ovom licencom. Dakle, ne smijete napraviti rad
izveden iz KAKO-a i nametati dodatna ograničenja na njegovu distribuciju.
Iznimke ovim pravilima moguće su pod određenim uvjetima; kontaktirajte Linux
KAKO koordinatora na dolje danoj adresi.

Ukratko, želimo ohrabriti širenje ovih informacija kroz što je više moguće
kanala. Međutim, želimo zadržati autorska prava na KAKO dokumente i htjeli
bi biti obaviješteni o bilo kakvim namjerama redistribuiranja KAKO-a.

Ako imate pitanja, kontaktirajte Tima Bynuma, Linux KAKO koordinatora, na
<htmlurl url="mailto:linux-howto@sunsite.unc.edu"
name="linux-howto@sunsite.unc.edu">.

<sect1>Autor
<p>
<em>S DOS/Windowsa na Linux</em> je napisao Guido Gonzato, <htmlurl
url="mailto:OBRIŠI_MEguido@ibogeo.df.unibo.it"
name="OBRIŠI_MEguido@ibogeo.df.unibo.it">. (Obrišite ``OBRIŠI_ME''.) Puno
hvala Mattu Welshu, autoru <em/Linux Installation and Getting Started/, Ianu
Jacksonu, autoru <em/Linux često postavljana pitanja uz odgovore/, Giuseppeu
Zanettiju, autoru <em/Linux/, svima koji su mi poslali prijedloge, te
posebno Linusu Torvaldsu i GNU-u koji su nam dali Linux.

Ovaj dokument je ``kakav je''. Uloženo puno truda da bude što točniji, ali
ove informacije koristite na vlastitu odgovornost. Ni u kojem slučaju autor
nije odgovoran za bilo kakve štete proizašle iz korištenja ovog djela.

Primjedbe su dobrodošle. Slobodno mi se obratite zahtjevima, prijedlozima,
flejmovima, itd.

Uživajte u Linuxu i životu,

Guido	<tt/=8-)/

<sect>Hrvatski prijevod
<p>
Najnovija verzija ovog prijevoda može se naći na
<url url="http://dokumentacija.linux.hr/DOS-Win-na-Linux-KAKO.html">.
Održava ga Matej Vela,
<htmlurl url="mailto:mvela@public.srce.hr" name="mvela@public.srce.hr">.
Svi su prilozi, primjedbe i prijedlozi dobrodošli.
</article>
