<!doctype linuxdoc system>
<article>
<title>Konfiguriranje KAKO
<author>Guido Gonzato, <htmlurl url="mailto:guido@ibogeo.df.unibo.it" name="guido@ibogeo.df.unibo.it">
<date>verzija 1.2.6, 19. siječnja 1999.
<abstract>
Ovaj se KAKO trudi učiniti podešavanje vaše nove Linux kante bržim i lakšim.
Tu ćete naći nekoliko konfiguracija najuobičajenih aplikacija tako da
raditi počnete uz udoban sustav.
<toc> 

<sect>Uvod
<p>
<sect1>Čemu ovaj KAKO
<p>
Instalirao sam Linux na mnogim računalima i zamijetio da su današnje
distribucije sjajne, ali im nažalost nedostaju neke osnovne konfiguracije.
Većina će aplikacija raditi i bez njih, no neke neće. A u c.ol.setup se
stalno pojavljuju jedna te ista pitanja.

Kako bi to ispravio i kako bi olakšao nove instalacije, napisao sam
učini-to-a-onda-to popis koji sam poslije proširio u ovaj KAKO. Ovdje ćete
naći gomilu primjera konfiguracija za najčešće korištene aplikacije,
programe i usluge, koje bi vam trebale uštediti podosta vremena i posla.

Nekoliko primjera u ovom KAKO-u na neki način zavise o distribuciji. Imam
pristup samo Red Hat, Caldera OpenLinux i S.u.S.E. strojevima, pa me nemojte
shvaćati preozbiljno ako imate Slackware, Debian ili neku drugu
distribuciju. U svakom slučaju, čitanje dokumentacije i KAKO-a uvijek se
isplati, pa vam savjetujem da to svakako činite. Moja referentna
distribucija je Red Hat; kako bih izbjegao ponavljanje, ``AT2YD'' znači
``prilagodite ovo svojoj distribuciji''.

Zaključna napomena: nadam se da će ovaj KAKO što prije zastarjeti. Trenutni
trend u Linux distribucijama je pružiti konfiguracijske alate, a ne da
administratora ostave samog u hrpi dokumentacije. Dakle, kad god je moguće,
uputit ću vas na pravi alat.

Najnovija verzija ovog dokumenta, kao i neki prijevodi, je dostupna na
<url url="http://sunsite.unc.edu/mdw/HOWTO">.

<sect1>Što ćemo konfigurirati
<p>
Za PC postoji beskonačno hardverskih konfiguracija, ali, po mom iskustvu,
jedna je prilično česta: računalo s velikim diskom podijeljenim na 3
particije (jedna za DOS/Windows, jedna za Linux i jedna za swap),
zvučnom karticom, modemom, CD-ROM pogonom, pisačem i mišem. I Zip Drive za
paralelni port je vrlo čest.

To je hardver za kojeg pretpostavljam da ćete ga konfigurirati, ali ove je
upute lako prilagoditi i drugim konfiguracijama. Podrazumijevam da ste
root dok editirate/sređujete/hakirate.

A sada, momci, zasučimo rukave.

<sect>Opće sređivanje sustava
<p>
<sect1>Tipkovnica
<p>
Najprije, kako konfigurirati tipkovnicu. Ako ste ovaj korak preskočili kod
instalacije ili ste promijenili tipkovnicu, morate:
<itemize>
<item> 
odabrati odgovarajuću mapu iz <file>/usr/lib/kbd/keytables</file>. Na
primjer, <file/slovene.map/ je slovenska tipkovnica;

<item> 
editirati datoteku <file>/etc/sysconfig/keyboard</file> tako da izgleda
ovako:
<verb>
KEYTABLE="/usr/lib/kbd/keytables/slovene.map"
</verb>

<item> 
za postavljanje brzine ponavljanja i vrijeme čekanja dodajte ovaj red
<file>/etc/rc.d/rc.sysinit</file> (Red Hat) odnosno
<file>/etc/rc.d/rc.boot</file> (Caldera) odnosno
<file>/etc/rc.d/boot</file> (S.u.S.E.):
<verb> 
/sbin/kbdrate -s -r 16 -d 500  # ili što god vam se sviđa
</verb>
</itemize>

Za učitavanje keytablea pokrenite
<file>/etc/rc.d/init.d/keytable start</file> (AT2YD). O drugim posebnim
tipkama se govori u narednim poglavljima.

Ako želite da se NumLock automatski uključuje, dodajte ove redove u
<file>/etc/rc.d/rc.sysinit</file> (AT2YD):
<verb>
for tty in /dev/tty[1-9]*; do
  setleds -D +num < $tty
done
</verb>

<sect1>Kernel
<p>
Po mom mišljenju, sljedeća stvar koju trebate napraviti je izgraditi kernel
koji najbolje odgovara vašem sustavu. To je vrlo jednostavno, no, ako imate
problema, pogledajte <file/README/ u direktoriju <file>/usr/src/linux</file>
ili <em/Kernel HOWTO/. Trikovi:

<itemize>
<item> 
Pažljivo razmislite o svojim potrebama. Odabiranje kernel konfiguracije,
primjenjivanje zakrpi i kompajliranje jednom za svagda puno je djelotvornije
nego ponovno konfiguriranje i kompajliranje svakog mjeseca; to posebno
vrijedi ako je vaša kanta poslužitelj. Nemojte zaboraviti uključiti podršku
za sav hardver koji ćete možda dodati u budućnosti (dakle, SCSI, Zip, mrežne
kartice, itd.).

<item> 
Ako imate Cyrix CPU kojeg kernel ne prepoznaje pravilno kao takvog,
primjenite odgovarajuće zakrpe za poboljšanje njegovih performansi.
Informacije na <url url="http://www.linuxhq.com/patch/20-p0591.html">.

<item> 
Korisnici prijenosnika će željeti popraviti čitljivost svog LCD zaslona.
Prije sam predlagao primjenu kernel zakrpe, ali SVGATextMode (pogledajte
poglavlje <ref id="SVGA" name="SVGATextMode">) je vjerojatno najbolje
rješenje. Ipak, Big Cursor kernel zakrpa se nalazi na
<url url="http://www.linuxhq.com/patch/20-p0239.html">.

<item> 
Opet za korisnike prijenosnika: ako kanite koristiti PCMCIA faks modem
<bf/nemojte/ kompajlirati serijsku podršku kao modul; uključite je u kernel
jer inače vaš PCMCIA modem neće raditi.

<item> 
Ako koristite PCMCIA kartice, nemojte zaboraviti kompajlirati i te module;
također, nemojte zaboraviti editirati <file>/etc/pcmcia/network.opts</file>
ako imate PCMCIA mrežnu karticu.

<item> 
Ako dobijate one dosadne poruke od modprobea da ne može pronaći neke
module, to znači da treba srediti <file>/etc/conf.modules</file>.
Primjerice, ako ne koristite module <tt/ipx/ i <tt/appletalk/,
dodajte ove retke:
<verb> 
alias net-pf-4 off
alias net-pf-5 off
</verb>

<item> 
Da uštedite vrijeme pri sljedećem konfiguriranju i kompajliranju kernela,
snimite konfiguraciju u datoteku i čuvajte ju na sigurnom mjestu. Pazite:
ako nadogradite kernel, ta konfiguracijska datoteka će vjerojatno biti
beskorisna jer ne sadrži opcije novog kernela.
</itemize>

<sect1>Rušenje sendmaila
<p>
Na nekim sustavima sendmail tokom dizanja zaustavi stroj na nekoliko minuta.
Postoje dva slučaja: 1. stroj nije izravno povezan na Internet, 2. stroj je
spojen i ima stalnu IP adresu.

Brzo rješenje za prvi slučaj: neka <file>/etc/hosts</file> sadrži ovakav
red:
<verb> 
127.0.0.1   localhost
</verb>

Drugi slučaj: zastoj uzrokuje <file>/etc/hosts</file> koji sadrži red sličan
ovom:
<verb>
127.0.0.1   localhost   ime_vašeg_računala
</verb>
kojeg ćete podijeliti ovako:
<verb>
127.0.0.1    localhost   
w.x.y.z      ime_vašeg_računala
</verb>

Pogledajte i dio <ref id="ime" name="Ime računala">.

<sect1>Brzina tvrdog diska
<p>
Brzina vašeg (E)IDE tvrdog diska značajno se može poboljšati <bf/pažljivim/
korištenjem <tt/hdparm/(8). Ako ga u vašoj distribuciji nema, naći ćete ga
na <url url="ftp://sunsite.unc.edu/pub/Linux/system/hardware/">; tražite
datoteku <file/hdparm-X.X.tar.gz/.

Pošto mnogi detalji ovise o vašem tvrdom disku i HD kontroleru, ne mogu vam
dati općenit recept. Budući da riskirate prženje vlastitog datotečnog
sustava, <bf/pažljivo pročitajte man stranicu/ prije korištenja nekih
opcija. U najjednostavnijem obliku, dodajte ovaj red datoteci
<file>/etc/rc.d/rc.sysinit</file>:
<verb> 
/sbin/hdparm -c1 /dev/hda  # koristimo prvi IDE pogon
</verb>
koji dodaje 32-bitnu I/O podršku EIDE-u. A što se tiče opcije `<tt/-m/',
evo što mi je poslao Mark Lord, autor hdparma:
<quote>
(...) ako vaš sustav koristi komponente iz prošlih nekoliko godina [prije
1997.], sve će biti u redu. Ako su starije od toga, <bf/možda/ bude problema
(manje vjerojatno). Čipovi s puno grešaka su CMD0646 i RZ1000, <bf/često/
korišteni na 486 i (ranim) 586 pločama prije 2-3 godine.
</quote>

<sect1>Zip Drive na paralelnom portu
<p>
Za verziju Zip Drivea na paralelnom portu možete koristiti standardni
drajver koji dolazi s novijim (2.x.x) kernelima. Za vrijeme konfiguracije
kernela, provjerite da li je SCSI podrška i SCSI disk podrška uključena.
Zapamtite, između pisača i Zip Drivea na istom portu može biti konflikata,
pa ćete željeti koristiti kernel module.

Zip diskete se prodaju preformatirane na particiju <file>/dev/sda4</file>.
Da Zip proradi, samo trebate zadati
<verb> 
# chmod 666 /dev/sda4  # svatko može pristupiti Zip Driveu
# insmod ppa
</verb>
i Zip možete montirati kao i obično (bolje zadnji red dodajte datoteci
<file>/etc/rc.d/rc.sysinit</file>). Zipu možete pristupiti i preko mtoolsa
ako ovaj red dodate u <file>/etc/mtools.conf</file>:
<verb> 
drive z: file="/dev/sda4" exclusive
</verb>

Postoji i bolji <tt/ppa/ drajver od standardnog: pogledajte
<url url="http://www.torque.net/~campbell">.

<sect1>Drajveri za uređaje
<p>
Uređaji u <file>/dev</file> (ili, još bolje, simboličke veze do stvarnih
uređaja) vam mogu nedostajati. Provjerite kojim uređajima odgovara vaš miš,
modem i CD-ROM pogon, a onda učinite ovo:
<verb> 
~# cd /dev
/dev# ln -s ttyS0 mouse
/dev# ln -s ttyS1 modem
/dev# ln -s hdb cdrom
</verb>

Savjet: na nekim prijenosnicima uređaj miša je <file>/dev/psaux</file>:
pazite na to kod konfiguriranja X11.

Ako želite, pokrenite <tt/chmod 666/ na uređajima kao što je
<file>/dev/cdrom</file>, <file>/dev/modem</file>, itd. kako bi postali
potpuno dostupno svakom korisniku. Ali bit će sigurnosnih problema!
Alternativno, stvorite grupu ``cdrom'', odredite <tt/root.cdrom/ za vlasnika
<file>/dev/cdrom</file> i zatim korisnike dodavajte toj grupi. Sličan
postupak vrijedi i za ostale uređaje.

<sect1>Poruke pri logiranju
<p>
Ako želite promijeniti poruke pri logiranju, provjerite da li
<file>/etc/rc.d/rc.local</file> prepisuje <file>/etc/issue</file> i
<file>/etc/motd</file>. (Red Hatov to čini.) Ako to čini, pokrenite editor i
na posao.

<sect1>Ime računala<label id="ime">
<p>
Zadati naredbu <tt/hostname novo_ime_računala/ možda neće biti dovoljno.
Kako biste izbjegli famozni <tt/sendmail/ zastoj, slijedite ove korake
(vrijede samo za samostalan stroj):
<itemize>
<item> 
Editirajte <file>/etc/sysconfig/network</file> i promijenite tamošnji
<bf/hostname/ (dakle, <tt/novo_ime.domena/).

<item> 
Isto tako editirajte <file>/etc/HOSTNAME</file>.

<item> 
Dodajte svoju IP adresu i novo ime u <file>/etc/hosts</file>:
<verb> 
10.56.142.1			novo_ime.domena
</verb>
</itemize>

<sect1>Miš
<p>
Usluge <tt/gpm/a su korisne za cut &amp; paste operacije u tekstualnom modu
i korištenje miša u nekim aplikacijama. Na Red Hatu, provjerite imate li
datoteku <file>/etc/sysconfig/mouse</file> i piše li u njoj:
<verb> 
MOUSETYPE="Microsoft"
XEMU3=yes
</verb>

Također morate imati datoteku <file>/etc/rc.d/init.d/gpm</file>, u koju ćete
dodavati dodatne parametre. Moja izgleda ovako:
<verb>
...
       daemon gpm -t $MOUSETYPE -d 2 -a 5 -B 132 # miš s dvije tipke
...
</verb>

Naravno, pobrinite se da ova konfiguracija odgovara vašoj vrsti miša. Na
većini prijenosnika <tt/$MOUSETYPE/ je ``<tt>PS/2</tt>''.

Na Calderi samo dodajte ovaj red u <file>/etc/rc.d/rc.boot</file>:
<verb> 
/usr/bin/gpm
</verb>

Na S.u.S.E.-u, opcije za <tt/gpm/ idu u <file>/etc/rc.config</file>; na
Debianu ćete editirati <file>/etc/gpm.conf</file>.

Ako želite imati izbornike u konzoli na pritisak Ctrl i tipke miša,
konfigurirajte <tt/gpm-root/. Prilagodite dani izbornik u
<file>/etc/gpm-root.conf</file> i pokrenite <tt/gpm-root/ iz
<file>/etc/rc.d/rc.local</file> (AT2YD).

<sect1>Točke montiranja
<p>
Zgodno je imate točke montiranja za diskete, druge uređaje i NFS-om izvezene
direktorije. Na primjer, možete napraviti sljedeće:
<verb> 
~# cd /mnt
/mnt# mkdir floppy; mkdir cdrom; mkdir win; mkdir zip ; mkdir poslužitelj
</verb>

Ovime ćete napraviti točke montiranja za DOS/Win diskete, ext2 diskete,
CD-ROM, Windows particiju, Zip na paralelnom portu i NFS direktorij.

Sada editirajte datoteku <file>/etc/fstab</file> i dodajte joj ovo:
<verb> 
/dev/fd0             /mnt/floppy       vfat            user,noauto 0 1
/dev/cdrom           /mnt/cdrom        iso9660         ro,user,noauto 0 1
/dev/sda4            /mnt/zip          vfat            user,noauto,exec 0 1
/dev/hda1            /mnt/win          vfat            user,noauto 0 1
poslužitelj:/export  /mnt/poslužitelj  nfs             defaults
</verb>

Očito, u prvom polju morate napisati odgovarajući uređaj. Noviji kerneli
imaju ugrađen pristup FAT32 particijama; za starije postoji zakrpa kernela
na <url url="http://bmrc.berkeley.edu/people/chaffee/fat32.html">.
<tt/man mount/ za više informacija.

Toplo vam preporučam da instalirate <tt/mtools/ za pristupanje DOS/Windows
disketama!

<sect1>lilo(8) i LOADLIN.EXE
<p>
Mnogi korisnici koriste i Linux i DOS/Windows na istom računalu, pa pri
dizanju žele odabrati OS; to bi trebalo srediti kod instalacije, ali
ako niste, učinite sljedeće. Pretpostavimo da je <file>/dev/hda1</file>
DOS/Windows, a <file>/dev/hda2</file> Linux particija.

<verb> 
# fdisk
Using /dev/hda as default device!

Command (m for help): a
Partition number (1-4): 2

Command (m for help): w
#
</verb>

Tako ste aktivirali Linux particiju. Sada napišite jednostavan
<file>/etc/lilo.conf</file>:
<verb> 
boot = /dev/hda2
compact
delay = 50
# message = /boot/poruka.txt  # napišite vlastitu ako želite
root = current
image = /boot/vmlinuz  # Linux se diže podrazumijevano jer je prvi naveden
  label = Linux
  read-only
other = /dev/hda1
  table = /dev/hda
  label = DOS
</verb>

Sad pokrenite <file>/sbin/lilo</file> i to je to. <tt/lilo/ je najbitniji
dio vaše instalacije, pa je vrlo poželjno da pročitate njegovu
dokumentaciju.

Za učitavanje Linuxa iz DOS/Windowsa bez resetiranja, stavite
<tt/LOADLIN.EXE/ u direktorij (na DOS particiji!) koji je u DOS-ovom PATH-u;
zatim kopirajte svoj kernel u, recimo, <file/C:\TEMP\VMLINUZ/. Ova će
jednostavna <tt/.BAT/ datoteka učitati Linux:
<verb> 
rem   linux.bat
smartdrv /C
loadlin c:\temp\vmlinuz root=/dev/hda2 ro
</verb>

Ako koristite Windows 9x, namjestite ``Properties'' ovog <tt/.BAT/-a tako da
se pokreće u MS-DOS modu.

<sect2>Savjet o sigurnosti
<p>
Backup MBR-a prije instalacije Linuxa je siguran potez. Koristite
<tt/RESTORRB/ (iz paketa FIPS) prije instalacije, ili dignite Linux s rescue
diskete i zadajte ovu naredbu:
<verb> 
# dd if=/dev/hda of=MBR bs=512 count=1
</verb>

Zatim barem dvaput kopirajte datoteku <file/MBR/ na diskete. Ako do
katastrofe dođe, možete vratiti svoj stari MBR naredbom:
<verb> 
# dd if=/mnt/MBR of=/dev/hda bs=446 count=1
</verb>
ako je disketa s datotekom <file/MBR/ montirana na <file>/mnt</file>. Možete
i koristiti DOS sistemsku disketu i pokrenuti <tt>FDISK /mbr</tt>.

<sect1>Mail sposobnosti
<p>
Željet ćete moći čitati e-mail poruke koje su pisane HTML-om ili sadrže
egzotične formate datoteka. Provjerite imate li dvije datoteke:
<file>/etc/mime.types</file> i <file>/etc/mailcap</file>. Prva navodi vrste
datoteka i njihove nastavke, kao na primjer:
<verb>
application/postscript          ps eps
image/jpeg                      jpe jpeg jpg
text/html                       html
</verb>

Druga govori mail klijentu kako prikazati tu vrstu datoteke.

Možda ćete primati poruke od ljudi koji koriste Microsoft Outlook, čije
poruke su višedjelom MIME formatu. Ova dva reda, dodana u
<file>/etc/mailcap</file>, bi vam trebala omogućiti čitanje takvih poruka:
<verb>
text/plain; less %s; needsterminal
text/html; lynx -force_html %s; needsterminal
</verb>

<sect1>Konfiguriranje pisača
<p>
Sve distribucije za koje znam imaju konfiguracijski alat za podešavanje
pisača (<tt/printtool/, <tt/yast/, odnosno <tt/magicfilter/); ako ga nemate,
evo osnova ručnog konfiguriranja.

Pretpostavimo da imate ne-PostScript (i ne ``Windows-only''!) pisač kojeg
želite koristiti za ispis čistog teksta (na primjer, C programa) i
PostScript datoteka kroz Ghostscript, koji je već instaliran.

Namještanje pisača se sastoji od nekoliko koraka:
<itemize>
<item> 
Saznajte na kojem je paralelnom portu vaš pisač: isprobajte
<verb> 
# echo "zdravo, svijete" > /dev/lp0
# echo "zdravo, svijete" > /dev/lp1
</verb>
i zapišite koji radi.

<item> 
Napravite dva spool direktorija:
<verb> 
# cd /var/spool/lpd
# mkdir čisto ; mkdir postscript
</verb>

<item> 
Ako pisač pokaže &dquot;efekt stepenica&dquot; (većina inkjetova hoće),
treba vam filter. Probajte ispisati dva reda pomoću
<verb> 
# echo "prvi red" > /dev/lp1 ; echo "drugi red" > /dev/lp1
</verb>

Ako rezultat izgleda ovako:
<verb> 
prvi red
        drugi red
</verb>
onda snimite ovu skriptu kao <file>/var/spool/lpd/čisto/filter</file>:
<verb> 
#!/bin/sh
# Ovaj filter sređuje "efekt stepenica"
awk '{print $0, "\r"}'
</verb>
i učinite ju izvršnom pomoću <tt>chmod 755 /var/spool/lpd/čisto/filter</tt>.

<item> 
Napravite filter za PostScript emulaciju. Snimite ovaj filter kao
<file>/var/spool/lpd/postscript/filter</file>:
<verb> 
#!/bin/sh

UREĐAJ=djet500
REZOLUCIJA=300x300
VELIČINA=a4
SLATIEOF=

nenscript -TUS -ZB -p- |
if [ "$DEVICE" = "PostScript" ]; then
        cat -
else
        gs -q -sDEVICE=$UREĐAJ -r$REZOLUCIJA -sPAPERSIZE=$VELIČINA -dNOPAUSE -dSAFER -sOutputFile=- -
fi

if [ "$SLATIEOF" != "" ]; then
        printf "\004"
fi
</verb>
(Ovo je primjer za HP DeskJet. Prepravite ga tako da odgovara vašem pisaču).

<item> 
Konačno, dodajte ovo u <file>/etc/printcap</file>:
<verb> 
# /etc/printcap
lp|ps|PS|PostScript|djps::sd=/var/spool/lpd/postscript::mx#0::lp=/dev/lp1::if=/var/spool/lpd/postscript/filter::sh:
čisto::sd=/var/spool/lpd/čisto::mx#0::lp=/dev/lp1::if=/var/spool/lpd/čisto/filter::sh:
</verb>
</itemize>

Za složenije ili egzotičnije konfiguracije <em/Printing HOWTO/ čeka na vas.

Ako ste koristili <tt/printtool/, budite svjesni da će GSDEVICE koji je
<tt/printtool/ izabrao raditi, ali neće nužno biti najpogodniji za vaš
pisač. Možete se malo igrati s datotekom <file/postscript.cfg/; na primjer,
ja sam promijenio GSDEVICE iz <tt/cdj500/ u <tt/djet500/ i sada je ispis puno
brži.

<sect1>SVGATextMode<label id="SVGA">
<p>
Ovaj alat, dostupan na
<url url="ftp://tsx-11.mit.edu/pub/linux/sources/sbin">, se može koristiti
za mijenjanje rezolucije zaslona, fonta i oblika kursora na konzoli.
Korisnici čiji jezik sadrži naglašene znakove će ih moći koristiti u
aplikacijama za konzolu, a korisnici prijenosnika mogu promijeniti oblik
kursora tako da bude vidljiviji.

Editirajte <file>/etc/TextConfig</file> ili <file>/etc/TextMode</file>,
počevši na podrazumijevanoj VGA definiciji. Hrvati bi trebali biti sretni s
ovakvom ``LoadFont'' sekcijom:
<verb>
Option "LoadFont"
FontProg "/usr/bin/setfont"
FontPath "/usr/lib/kbd/consolefonts"
FontSelect "lat2u-16.psf"   8x16 9x16 8x15 9x15
FontSelect "lat2u-14.psf"   8x14 9x14 8x13 9x13
FontSelect "lat2u-12.psf"   8x12 9x12 8x11 9x11
FontSelect "lat2u-08.psf"   8x8  9x8  8x7  9x7
</verb>

Nakon što završite, isprobajte svoju konfiguraciju naredbom sličnom ovoj:
<verb>
~# SVGATextMode "80x34x9"
</verb>

Ako sve radi kako treba, izbrišite upozorenja iz <file>/etc/TextMode</file>
i stavite ovaj red u <file>/etc/rc.d/rc.sysinit</file> (AT2YD):
<verb>
# SVGATextMode
/usr/sbin/SVGATextMode "80x34x9"
</verb>

Primjetite da blok-kursor radi samo na nekim modovima; na jednom od mojih
strojeva, "80x32x9".

<sect>Konfiguracija programa<label id="programi">
<p>
Ovo su datoteke koje ćemo sređivati: <file>/etc/profile</file>,
<file>/etc/bashrc</file>, <file/.bashrc/, <file/.bash_profile/,
<file/.bash_logout/, <file/.inputrc/, <file/.less/, <file/.lessrc/,
<file/.xinitrc/, <file/.fvwmrc/, <file/.fvwm2rc95/, <file/.Xmodmap/,
<file/.Xmodmap.num/, <file/.Xdefaults/, <file/.jedrc/, <file/.abbrevs.sl/,
<file/.joerc/, <file/.emacs/.
Nemojte dodavati korisnike dok ne završite s konfiguracijom sustava; te ćete
datoteke staviti u <file>/etc/skel</file>.

<sect1>bash(1)
<p>
Možda najvažniji program nakon kernela. Ovo su glavne datoteke za
prilagođavanje ponašanja <tt/bash/a:
<itemize>
<item>
<file>/etc/bashrc</file> sadrži aliase i funkcije za cijeli sustav;

<item>
<file>/etc/profile</file> sadrži okružje i programe koje treba pokrenuti za
cijeli sustav;

<item>
<file>$HOME/.bashrc</file> sadrži korisničke aliase i funkcije;

<item>
<file>$HOME/.bash_profile</file> sadrži korisničko okružje i programe koje
treba pokrenuti;

<item>
<file>$HOME/.inputrc</file> sadrži značenja tipki i druge stvari.
</itemize>

Ispod su prikazani primjeri ovih datoteka. Najprije, najvažnija:
<file>/etc/profile</file>. Koristi se za konfiguriranje mnogih mogućnosti
vaše Linux kante, kao što ćete vidjeti u sljedećim poglavljima. Pazite na
obratne navodnike!
<verb> 
# /etc/profile

# Okružje i programi koje treba pokrenuti za cijeli sustav
# Funkcije i aliasi idu u /etc/bashrc

# Ova datoteka se brine se o sljedećim opcijama i programima:
#
#   o PATH
#   o promptovi
#   o nekoliko varijabli okružja
#   o ls u boji
#   o less
#   o rxvt
#
# Korisnici mogu poništiti ove opcije i/ili dodati druge u svojem
# $HOME/.bash_profile

# postavljamo pristojan PATH (uključujući KDE)
PATH="$PATH:/usr/X11R6/bin:/opt/kde/bin:$HOME/bin:."

# Obavještavamo korisnika: login ili ne-login ljuska. Ako je login, prompt
# je obojan u plavo; inače je grimizno-ljubičast. Prompt root-a je crven.
# Za objašnjenje escape kodova pogledajte Colour-ls mini-HOWTO.
KORISNIK=`whoami`
if [ $LOGNAME = $KORISNIK ] ; then
  BOJA=44  # plava
else
  BOJA=45  # grimizno-ljubičasta
fi

if [ $KORISNIK = 'root' ] ; then
  BOJA=41  # crvena
  PATH="$PATH:/usr/local/bin"
fi

ESC="\033"
STIL=';1m' # podebljano; izaberite koji stil ćete koristiti
# STIL='m' # obično
PS1="\[$ESC[$BOJA;37$STIL\]$KORISNIK:\[$ESC[37;40$STIL\]\w\\$ "
PS2="> "

# molim, bez izbacivanja corea
ulimit -c 0

# postavljamo umask
if [ `id -gn` = `id -un` -a `id -u` -gt 14 ]; then
  umask 002
else
  umask 022
fi

# nekoliko varijabli
USER=`id -un`
LOGNAME=$USER
MAIL="/var/spool/mail/$USER"
NNTPSERVER=news.carnet.hr # ovdje stavite svoj
VISUAL=jed
EDITOR=jed
HOSTNAME=`/bin/hostname`
HISTSIZE=1000
HISTFILESIZE=1000
export PATH PS1 PS2 USER LOGNAME MAIL NNTPSERVER
export VISUAL EDITOR HOSTNAME HISTSIZE HISTFILESIZE

# uključujemo ls u boji
eval `dircolors /etc/DIR_COLORS -b`
export LS_OPTIONS='-s -F -T 0 --color=yes'

# podešavamo less
LESS='-M-Q'
LESSEDIT="%E ?lt+%lt. %f"
LESSOPEN="| lesspipe.sh %s"
LESSCHARDEF=8bcccbcc13b.4b95.33b. # pokazuj boje u ls -l | less
export LESS LESSEDIT LESSOPEN VISUAL LESSCHARDEF

# sredi tipku backspace u rxvtu
if [ "$COLORTERM" != "" ] ; then
  stty erase ^H  # alternativa: ^H
fi
      
for i in /etc/profile.d/*.sh ; do
  if [ -x $i ]; then
    . $i
  fi
done

# zovemo fortune, ako je dostupan
if [ -x /usr/games/fortune ] ; then
  echo ; /usr/games/fortune ; echo
fi
</verb>

Evo primjera <file>/etc/bashrc</file>:
<verb> 
# /etc/bashrc

# Funkcije i aliasi za cijeli sustav
# Okružje ide u /etc/profile

# Iz nekog nepoznatog razloga, bash odbija naslijediti PS1
# u nekim okolnostima koje ne mogu shvatiti. Stavljanjem
# PS1 ovdje osiguravamo njegovo učitavanje svaki put.

KORISNIK=`whoami`
if [ $LOGNAME = $KORISNIK ] ; then
  BOJA=44  # plava
else
  BOJA=45  # grimizno-ljubičasta
fi

if [ $KORISNIK = 'root' ] ; then
  BOJA=41  # crvena
fi

ESC="\033"
STIL=';1m'  # podebljano
# STIL='m'    # obično
export PS1="\[$ESC[$BOJA;37$STIL\]$KORISNIK:\[$ESC[37;40$STIL\]\w\\$ "
export PS2="> "
export CDPATH="$CDPATH:~"

alias which="type -path"
alias ls="ls $LS_OPTIONS"
</verb>

Ovo je primjer <file/.bashrc/:
<verb> 
# $HOME/.bashrc
# izvodimo globalne definicije

if [ -f /etc/bashrc ]; then
  . /etc/bashrc
fi

# ovo je potrebno za obavijest korisniku da nisu u login ljusci
if [ "$DOBIJ_PS1" = "" ] ; then
  BOJA=45; ESC="\033"; STIL=';1m';  # STIL='m'
  KORISNIK=`whoami`
  export PS1="\[$ESC[$BOJA;37$STIL\]$KORISNIK:\[$ESC[37;40$STIL\]\w\\$ "
fi

# aliasi
alias cp='cp -i'
alias l=less
alias lyx='lyx -width 900 -height 700'
alias mv='mv -i'
alias rm='rm -i'
alias x=startx

# Par korisnih funkcija

inst() # Instalira .tar.gz arhivu u trenutni direktorij.
{ tar -zxvf $1 }

cz() # Prikazuje sadržaj .zip arhive.
{ unzip -l $* }

ctgz() # Prikazuje sadržaj .tar.gz arhive.
{
  for datoteka in $* ; do
    tar -ztf ${datoteka}
  done
}

tgz() # Stvara .tgz arhivu kao zip.
{
  ime=$1 ; tar -cvf $1 ; shift
  tar -rf ${ime} $*
  gzip -S .tgz ${ime}
}
</verb>

Evo primjera <file/.bash_profile/:
<verb> 
# $HOME/.bash_profile

# Korisničko okružje i programi koje koje treba pokrenuti
# Ova datoteka sadrži opcije korisnika koje imaju prednost nad onima iz
# /etc/profile

# Uzmi korisnikove aliase i fukncije
if [ -f ~/.bashrc ]; then
  DOBIJ_PS1="NO"  # ne mijenjamo boju prompta
  . ~/.bashrc
fi
    
# postavljamo par "normalnih" direktorija
export CDPATH="$CDPATH:$HOME:$HOME/tekst:$HOME/tekst/geologija"
</verb>

Ovo je primjer <file/.inputrc/:
<verb> 
# $HOME/.inputrc

# značenja tipki
"\e[1~": beginning-of-line	# početak reda
"\e[3~": delete-char		# brisanje znaka lijevo od kursora
"\e[4~": end-of-line		# kraj reda
# (F1 .. F5) su "\e[[A" ... "\e[[E"
"\e[[A": "info \C-m"

set bell-style visible          # molim, bez zvuka
set meta-flag On                # omogućava 8-bitni ulaz (naglašeni znakovi/hrvatska slova)
set convert-meta Off            # ne skida 8-bitne znakove
set output-meta On              # točno prikazuje 8-bitne znakove
set horizontal-scroll-mode On   # pomiče duge komandne linije
set show-all-if-ambiguous On    # nakon što je pritisnut <TAB>
</verb>

Također je potrebno učiniti sljedeće da tipke Backspace i Delete rade u
redu u xtermu i drugim X11 aplikacijama:
<itemize>
<item> 
Stavite ovo u svoj <file/.xinitrc/:
<verb> 
usermodmap=$HOME/.Xmodmap
xmodmap $usermodmap
</verb>

<item> 
Nakon toga će vaš <file/.Xmodmap/ sadržavati:
<verb> 
keycode 22 = BackSpace
keycode 107 = Delete
</verb>

To sređuje konzolu. Za <tt/xterm/:
<item> 
Stavite ovo u svoj <file/.Xdefaults/:
<verb> 
xterm*VT100.Translations: #poništavamo <Key>BackSpace: string(0x7F)\n\
	<Key>Delete:        string(0x1b) string("[3~")\n\
	<Key>Home:	    string(0x1b) string("[1~")\n\
	<Key>End:	    string(0x1b) string("[4~")\n\
	Ctrl<Key>Prior:     string(0x1b) string("[40~")\n\
	Ctrl<Key>Next:      string(0x1b) string("[41~")

nxterm*VT100.Translations: #poništavamo <Key>BackSpace: string(0x7F)\n\
	<Key>Delete:        string(0x1b) string("[3~")\n\
	<Key>Home:          string(0x1b) string("[1~")\n\
	<Key>End:           string(0x1b) string("[4~")\n\
	Ctrl<Key>Prior:     string(0x1b) string("[40~")\n\
	Ctrl<Key>Next:      string(0x1b) string("[41~")
</verb>
</itemize>

rxvt je malo složeniji jer na njegovo ponašanje utječu neke opcije za
vrijeme kompajliranja. Pogledajte gornji <file>/etc/profile</file>.

Više informacija u man stranicama za <em/bash/(1) i <em/readline/(3).

Ne očekujte da svaka aplikacija radi kako treba! Na primjer, ako pokrenete
<tt/joe/ u <tt/xterm/u, neke tipke neće raditi; isto vrijedi i za verzije
<tt/rxvt/a starije od 2.4.5.

<sect1>ls(1)
<p>
<tt/ls/ može u ispisu sadržaja direktorija različite tipove datoteka
osvijetljavati različitim bojama. Da biste uključili tu mogućnost, samo
dodajte nekoliko redova datoteci <file>/etc/profile</file> kako je pokazano
gore. Međutim, to neće raditi u <tt/rxvt/u starijem od verzije 2.21; umjesto
njega koristite neku verziju <tt/xterm/a. Izgleda da <tt/rxvt/ ima grešku
koja ga spriječava u točnom nasljeđivanju okružja pod određenim okolnostima.
<tt/rxvt/ 2.4.5 i noviji su u redu.

Calderin <tt/ls/ nema boja, ali ima ekvivalent <tt/color-ls/. Dodajte ovo u
<file>/etc/bashrc</file>:
<verb> 
alias ls="color-ls $LS_OPCIJE"
</verb>

<sect1>less(1)
<p>
S ovim izvrsnim alatom možete pregledavati ne samo obične tekstualne
datoteke, nego i one sažete gzip-om, tar i zip arhive, man stranice i što
god imate. Njegova konfiguracija se sastoji od nekoliko koraka:
<itemize>
<item>
Za korištenje sa strelicama, stavite ovu običnu ASCII datoteku
<file/.lesskey/ u svoj home direktorij:
<verb> 
^[[A   back-line
^[[B   forw-line
^[[C   right-scroll
^[[D   left-scroll
^[OA   back-line
^[OB   forw-line
^[OC   right-scroll
^[OD   left-scroll
^[[6~  forw-scroll
^[[5~  back-scroll
^[[1~  goto-line
^[[4~  goto-end
^[[7~  goto-line
^[[8~  goto-end
</verb>

A zatim pokrenite naredbu <tt/lesskey/. (To su escape nizovi za VT100
terminale.) Tako ćete dobiti binarnu datoteku <file/.less/ koja sadrži
značenja tipki.

<!-- referenca na Keyboard and console HOWTO? -->

<item> 
Snimite ovu datoteku kao <file>/usr/local/bin/lesspipe.sh</file>:
<verb> 
#!/bin/sh
# Ovo je preprocesor za 'less'. Koristi se kada je ova varijabla okružja
# postavljena: LESSOPEN="|lesspipe.sh %s"

lesspipe() {
  case "$1" in
  *.tar) tar tf $1 2>/dev/null ;; # Prikazujemo sadržaj .tar i .tgz 
  *.tgz|*.tar.gz|*.tar.Z|*.tar.z) tar ztf $1 2>/dev/null ;;
  *.Z|*.z|*.gz) gzip -dc $1  2>/dev/null ;; # Točno prikazujemo sažete datoteke
  *.zip) unzip -l $1 2>/dev/null ;; # Prikazujemo arhive
  *.arj) unarj -l $1 2>/dev/null ;;
  *.rpm) rpm -qpil $1 2>/dev/null ;;
  *.cpio) cpio --list -F $1 2>/dev/null ;;
  *.1|*.2|*.3|*.4|*.5|*.6|*.7|*.8|*.9|*.n|*.man) DATOTEKA=`file -L $1`
    DATOTEKA=`echo $DATOTEKA | cut -d ' ' -f 2`
    if [ "$DATOTEKA" = "troff" ]; then
      groff -s -p -t -e -Tascii -mandoc $1
    fi ;;
  *) file $1 | grep text > /dev/null ;
    if [ $? = 1 ] ; then # to nije tekst
      strings $1
    fi ;;
  esac
}

lesspipe $1
</verb>
Zatim ju učinite izvršnom pomoću <tt/chmod 755 lesspipe.sh/.

<item> 
Stavite potrebne varijable u <file>/etc/profile</file> kako je pokazano
gore.
</itemize>

<sect1>emacs(1)
<p>
Rijetko koristim <tt/emacs/, pa vam mogu dati samo nekoliko savjeta. Neke
distribucije <tt/emacs/a ne dolaze podešene za boje i sintaktičko
osvjetljavanje. Stavite ovo u svoj <tt/.emacs/:
<verb> 
(global-font-lock-mode t)
(setq font-lock-maximum-decoration t)
</verb>

To radi samo u X11. Štoviše, kako biste omogućili naglašene znakove, dodat
ćete ovaj red:
<verb>
(standard-display-european 1)
</verb>

Ostavljam vama da pregledate cijelu dokumentaciju <tt/emacs/a kako biste ga
prilagodili svojim potrebama -- možda će vam trebati mjeseci... Dotfile
Generator (poglavlje
<ref id="konfiguratori" name="Konfiguracijski programi">) je dobra pripomoć
u tome.

<sect1>joe(1)
<p>
Neke verzije <tt/joe/a ne rade s bojom u konzoli, kao ni s nekim posebnim
tipkama. Koliko znam, nitko nije našao rješenje tim malim neprilikama.
Brzo i prljavo (i ružno) rješenje za problem boja:
<verb> 
$ export TERM=vt100
$ joe mojadatoteka 
   (editirajte svoju datoteku)
$ export TERM=linux
</verb>

Konfigurirajte <tt/joe/ editiranjem <file/.joerc/, <file/.jstarrc/ ili vaše
omiljene emulacije; možete početi od sistemskih konfiguracijskih datoteka iz
<file>/usr/lib/joe</file>.

<sect1>jed(1)
<p>
Ovo je moj omiljeni editor: radi ono što mi treba, manji je i lakše ga je
konfigurirati od <tt/emacs/a, a prilično dobro emulira druge editore.
Mnogi korisnici s mog sveučilišta koriste <tt/jed/ kao emulaciju <tt/EDT/-a,
editora VMS sustava.

<tt/jed/ove konfiguracijske datoteke su <file/.jedrc/ i
<file>/usr/lib/jed/lib/*</file>; prvu možete kopirati iz <file/jed.rc/
u tom direktoriju.

<itemize>
<item> 
Kako biste natjerali <tt/jed/ da dobro koristi posebne tipke, napišite
datoteku <file>/usr/lib/jed/lib/defaults.sl</file> čiji je jedini red:
<verb> 
() = evalMfile("linux");
</verb>

<item> 
Ako <tt/xjed/ naizgled ne prepoznaje tipku DEL, dodajte ove redove u svoj
<file/.jedrc/:
<verb>
#ifdef XWINDOWS
  x_set_keysym (0xFFFF, 0, "\e[3~");
  setkey (``delete_char_cmd'', "\e[3~");
#endif
</verb>

<item>
Editirajte <file>/usr/lib/jed/lib/linux.sl</file> i stavite
<tt/Info_Directory = "/usr/info";/ i <tt>/bin/mail</tt> nakon
<tt>/UCB_Mailer = "/bin/mail";</tt>;

<item> 
Kako bi <tt/jed/ emulirao <tt/EDT/ (ili neki drugi editor), samo editirajte
par redova u <file/.jedrc/. Ako želite koristiti `<tt/+/' na numeričkoj
tipkovnici za brisanje riječi umjesto jednog znaka, dodajte ovo u
<file/.jedrc/:
<verb> 
unsetkey("\eOl");
unsetkey("\eOP\eOl");
setkey("edt_wdel", "\eOl");
setkey("edt_uwdel", "\eOP\eOl");
</verb>
nakon reda <tt/() = evalfile("edt")/ (ili slično).

<item>
Natjerati <tt/xjed/ da koristi numeričku tipkovnicu za emulaciju <tt/EDT/-a
možete ubacivanjem sljedećeg u <file/.Xmodmap/:
<verb> 
keycode 77  = KP_F1
keycode 112 = KP_F2
keycode 63  = KP_F3
keycode 82  = KP_F4
keycode 86  = KP_Separator
</verb>

<item> 
Prilagođavanje boja za <tt/xjed/ se obavlja dodavanjem redova poput ovog u
<file/.Xdefaults/:
<verb> 
xjed*Geometry: 80x32+150+50
xjed*font: 10x20
xjed*background: midnight blue
# I tako dalje...
</verb>

<item> 
Mogućnost kraćenja neprocjenjivo štedi vrijeme. Snimite datoteku poput ove
kao <file>$HOME/.abbrevs.sl</file>:
<verb> 
create_abbrev_table ("Global", "0-9A-Za-z");
define_abbrev ("Global", "GG", "Guido Gonzato");
create_abbrev_table ("TeX", "\\A-Za-z0-9");
define_abbrev ("TeX", "\\beq", "\\begin{equation}");
define_abbrev ("TeX", "\\eeq", "\\end{equation}");
% I tako dalje...
</verb>
i uključite ju pomoću <tt/ESC x abbrev_mode/. Ako hoćete da se kraćenje
automatski uključuje, dodajte ovakve naredbe u svoj <file/.jedrc/:
<verb> 
define text_mode_hook ()
{
  set_abbrev_mode (1);
}
%
define fortran_hook ()
{
  set_abbrev_mode (1);
  use_abbrev_table ("Fortran");
}
% i tako dalje...
</verb>
</itemize>

<sect1>efax(1)
<p>
Ovo je vjerojatno najprikladniji paket za jednostavno slanje/primanje
fakseva. Morat ćete prilagoditi skriptu <file>/usr/bin/fax</file>; lak
posao, ali nekoliko stvari uzrokuje glavobolje:

<itemize>
<item> 
DIALPREFIX: najvjerojatnije jednostavno stavljanje `<tt/T/' ili `<tt/P/'
neće raditi u nekim zemljama (barem ne u Italiji). Umjesto toga stavite
`<tt/ATDT/' ili `<tt/ATDP/'.

<item> 
INIT i RESET: ovi stringovi sadrže inicijalizatore `<tt/-i/' i `<tt/-k/'
potrebne <tt/efax/u. Ako želite dodati AT naredbu, dodajte ju odgovarajućem
stringu izostavljajući `<tt/AT/' i navodeći `<tt/-i/' ili `<tt/-k/' prije
ostatka. Na primjer: kako biste INIT-u dodali `<tt/ATX3/' naredbu, dodajte
`<tt/-iX3/'.
</itemize>

<sect1>TeX i prijatelji
<p>
Pretpostavit ću da imate teTeX distribuciju. Samo par stvari:
<itemize>
<item> 
Za prilagođavanje uzorka prelamanja riječi vašem jeziku, editirajte datoteku
<file>/usr/lib/texmf/texmf/tex/generic/config/language.dat</file>, a zatim
pokrenite:
<verb> 
# texconfig init ; texconfig hyphen
</verb>

<item> 
Ako dodate LaTeX paket, nakon dodavanja datoteka u
<file>/usr/lib/texmf/texmf/tex/latex</file> pokrenite naredbu
<tt/texhash/ da teTeX prepozna novi paket.

<item> 
Za prilagođavanje <tt/dvips/a editirajte
<file>/usr/lib/texmf/texmf/config/config.ps</file>. Budite svjesni da polja
o podrazumijevanoj rezoluciji utječu i na ponašanje <tt/xdvi/a; ako naiđete
na neugodne pokušaje stvaranja fontova svaki put kada ga pokrenete, stavite
red
<verb> 
XDvi*mfmode:
</verb>
u <file/.Xdefault/. Trebalo bi pomoći.
</itemize>

<sect1>Izbjegnite PPProbleme!
<p>
Uzet ću zdravo za gotovo da vaš kernel ima PPP i TCP/IP podršku, da je
uključen loopback i da je vaš <tt/pppd/ paket ispravno instaliran i, ako
želite, suid-an na roota. Očito, vaš ISP mora podržavati PPP.

Sada PPP možete natjerati da radi na dva načina: a) ručna konfiguracija i b)
konfiguracijski program koji se automatski za to brine. Što god odabrali,
neka vam ove informacije budu pri ruci:
<itemize>
<item>broj telefona vašeg ISP-a;
<item>adrese DNS, mail i news poslužitelja vašeg ISP-a;
<item>domena vašeg ISP-a;
<item>vaše korisničko ime i lozinka.
</itemize>

Ručna konfiguracija je mučan posao. Morate editirati datoteke i pisati
skripte; nema previše posla, ali lako je pogriješiti i početnici se često
boje. Tu je <em/PPP HOWTO/. Možete koristiti i alate koji pitaju za gornje
informacije i obave sav posao umjesto vas.

Svakako ćete bolje proći ako zgrabite neki od ovih zgodnih alata:
<itemize>
<item> 
EzPPP je napisan u X11, a stranica mu je
<url url="http://www.serv.net/~cameron/ezppp/index.html">. Vrlo lak za
uporabu, skoro intuitivan, ali od vas zahtijeva da napišete skriptu za
spajanje.

<item> 
Za veze na konzoli dostupni su alati na
<url url="ftp://sunsite.unc.edu/pub/Linux/system/network/serial/ppp/">.
Jedan od najboljih je <file>pppsetup-X.X.tar.gz</file>. Potrebne skripte.

<item> 
Trenutno najjednostavniji konfiguracijski alati su zasigurno <tt/wvdial/ i
<tt/eznet/. Dajte im broj vašeg ISP-a, svoje korisničko ime, svoju zaporku,
i stvar radi. Njihove stranice su
<url url="http://www.worldvisions.ca/wvdial"> i
<url url="http://www.hwaci.com/sw/eznet">. Meni je draži ovaj drugi.
</itemize>

<sect2>Brzi uvod u eznet
<p>
Najprije stvorite ovakvu <file>/etc/resolv.conf</file> datoteku:
<verb>
nameserver w.x.y.z
</verb>
gdje ćete ubaciti adresu DNS-a svog ISP-a. Kako biste napravili račun
pomoću <tt/eznet/a, pokrenite sljedeću naredbu:
<verb>
~# eznet add service=VAŠ_ISP user=IME password=ZAPORKA phone=TELEFON
</verb>

Zatim pokušajte dobiti svoj ISP pomoću <tt/eznet up VAŠ_ISP/. Ako modem čeka
na znak slobodnog biranja i neće se spojiti, probajte naredbu:
<verb>
~# eznet change VAŠ_ISP init0=atx3
</verb>

Naredba za spuštanje slušalice je <tt/eznet down/. To je to!

<sect1>POP klijent
<p>
Za skidanje pošte s POP poslužitelja koristite POP klijent poput
fetchpopa ili fetchmaila. Drugi je napredniji i vjerojatno jedina
mogućnost ako se POP poslužitelj vašeg ISP-a ne zna nositi s naredbom LAST.
Dostupni su na <url url="ftp://sunsite.unc.edu/pub/Linux/system/mail/pop">.

Za konfiguriranje tih klijenata:
<descrip>
<tag/fetchpop/
Kada ga prvi put pokrenete, pitat će vas o nekim
informacijama. Odgovorite na pitanja i spremni ste za rad.

<tag/fetchmail/
Prilagodite ovaj primjer <file/.fetchmailrc/-a:
<verb> 
# $HOME/.fetchmailrc
poll mojstroj.mojisp.com with protocol pop3;
  user jura there with password _Luu%do is jura here 
</verb>

Jedan korisnik je javio da je dodavanje ``<tt/smtphost localhost/'' drugom
redu znatno poboljšalo performanse.

Dozvole ovoj datoteci morate postaviti naredbom
<tt/chmod 600 .fetchmailrc/ jer će inače <tt/fetchmail/ s pravom odbiti
pokrenuti se. Primjer je vrlo jednostavan i pretpostavlja da vaš
<tt/sendmail/ radi; postoji beskonačno mnogo mogućnosti konfiguracije.
Pogledajte <url url="http://www.ccil.org/~esr/fetchmail">.
</descrip>

<sect1>X Window System (XFree86)
<p>
<sect2>Namještanje X servera
<p>
Hajde, nije tako teško kao prije... Sve veće distribucije sadrže alat za
namještanje X11 (npr. <tt/XConfigurator/, <tt/sax/, <tt/XF86Setup/, ili
barem <tt/xf86config/). Konfiguracija X-a je praktički automatska u današnje
vrijeme, ali neke grafičke kartice mogu odbiti raditi. Svaki put kada
iskusim probleme u namještanju X-a na sustavu, vratim se jednostavnoj metodi
koja je uvijek radila:
<itemize>
<item>
Pobrinite se da je obični VGA server instaliran.

<item>
Otiđite na <url url="ftp://ftp.XFree86.org/pub/XFree86/current/binaries">,
uđite u odgovarajući Linux poddirektorij i skinite arhive
<file/X_verzija_bin.tgz/, <file/X_verzija_set.tgz/, i sve servere. Uz
druge programe, prva arhiva sadrži najnoviji <tt/SuperProbe/.

<item>
Otpakirajte <file/X_verzija_bin.tgz/ u privremeni direktorij, uđite u njega
i pokrenite <tt>./SuperProbe</tt>. Ako prepozna vašu grafičku karticu,
vjerojatno ćete je moći namjestiti. Inače, nemate sreće.

<item>
Instalirajte servere i <file/X_verzija_set.tgz/ iz <file>/usr/X11R6/</file>,
a zatim pokrenite <tt/XF86Setup/.
</itemize>

To je kod mene uvijek radilo, ali kod vas ne mora. Molim vas zapamtite da se
X11 u većini slučajeva neće konfigurirati jer su specifikacije koje ste
odabrali za svoj monitor preniske! Počnite s konzervativnim postavkama,
dakle 800x600 s 256 boja, a zatim ih dižite. <bf/Upozorenje:/ takvi
postupci su opasni i mogli biste oštetiti svoj monitor!

<sect2>Numerička tipkovnica
<p>
Već smo vidjeli kako namjestiti nekoliko posebnih tipki. Primjer datoteke
<file/.Xmodmap/ radi dobro ako želite koristiti <tt/xjed/, ali onemogućava
korištenje numeričke tipkovnice. U tom slučaju će vam trebati još jedna
konfiguracijska datoteka, koju ćemo nazvati <file/.Xmodmap.num/:
<verb>
! Definicije se mogu naći u &lt;X11/keysymdef.h&gt;.

keycode 77  = Num_Lock
keycode 112 = KP_Divide
keycode 63  = KP_Multiply
keycode 82  = KP_Subtract
keycode 86  = KP_Add
keycode 79  = KP_7
keycode 80  = KP_8
keycode 81  = KP_9
keycode 83  = KP_4
keycode 84  = KP_5
keycode 85  = KP_6
keycode 87  = KP_1
keycode 88  = KP_2
keycode 89  = KP_3
keycode 90  = KP_0
keycode 91  = KP_Decimal
</verb>

Pobrinite se da vaš <file>/etc/X11/XF86Config</file> ne sadrži ova tri reda:
<verb>
  ServerNumLock
  Xleds
  XkbDisable
</verb>
Ako ih sadrži, zakomentirajte ih. Kako biste ponovo uključili numeričku
tipkovnicu, pokretat ćete naredbu <tt/xmodmap .Xmodmap.num/.

<sect2>Grafički login koristeći xdm
<p>
Da bi vas pozdravljao grafički login, editirajte datoteku
<file>/etc/inittab</file>, koja bi trebala sadržavati ovakav red:
<verb>
x:5:respawn:/usr/bin/X11/xdm -nodaemon
</verb>
gdje je 5 runlevel za X11 (S.u.S.E. koristi 4). Promijenite red koji
određuje podrazumijevani runlevel (obično 2 ili 3), tako da izgleda ovako:
<verb>
id:5:initdefault:
</verb>

Broj boja je određen u <file>/etc/X11/xdm/Xserver</file> (AT2YD):
<verb>
:0 local /usr/X11R6/bin/X -bpp 16  # 65 tisuća boja
</verb>

Ako već imate <file/.xinitrc/, kopirajte ga u <file/.xsession/ i učinite
dotični izvršnim pomoću <tt/chmod +x .xsession/. Sada zadajte naredbu
<tt/telinit 5/ i stvar radi.

<sect2>Window manager
<p>
Nakon što ste uspjeli natjerati X da proradi, beskonačno je mogućnosti
konfiguracije; ovise o window manageru kojeg koristite -- možete izabrati
između desetaka. Većinom, sve se svodi na editiranje jedne ili više ASCII
datoteka u vašem home direktoriju; u drugim slučajevima ne morate editirati
ništa, nego koristite aplet ili čak izbornik.

Neki primjeri:

<descrip>
<tag/fvwm obitelj/
Kopirajte <file>/etc/X11/fvwm/system.fvwmrc</file> (ili slično) u svoj home
direktorij koristeći odgovarajuće ime; pregledajte ga i počnite
eksperimentirati. Možda ćete izgubiti puno vremena dok ne dobijete točno
onaj izgled i osjećaj koji želite.

<tag/WindowMaker/
Ima nekoliko konfiguracijskih datoteka koje žive pod
<file>$HOME/GNUstep</file> i sjajan konfiguracijski aplet.

<tag/KDE/
Ovdje ništa ne treba ručno editirati: sve se može obaviti preko izbornika.
</descrip>

Ukratko: ako vam ne smeta editiranje konfiguracijske datoteke, odaberite
nešto kao <tt/icewm/, <tt/fvwm*/, <tt/blackbox/ itd.; ako vam smeta, izbor
je trenutno ograničen na KDE i WindowMaker.

Važno je da imate dobar <file/.xinitrc/. Primjer:
<verb>
#!/bin/sh
# $HOME/.xinitrc

usermodmap=$HOME/.Xmodmap
xmodmap $usermodmap

xset s noblank	# ugasi screen saver
xset s 300 2	# screen saver počinje nakon 5 minuta
xset m 10 5	# postavi ubrzanje miša

rxvt -cr green -ls -bg black -fg white -fn 7x14 \
  -geometry 80x30+57+0 &

if [ "$1" = "" ] ; then  # podrazumijevano
  WINMGR=wmaker
else
  WINMGR=$1
fi

$WINMGR
</verb>

Iako to izgleda nije nužno, učinite ga izvršnim pomoću <tt/chmod +x
.xinitrc/.

Ovaj <file/.xinitrc/ vam dopušta biranje window managera: pokušajte
<verb>
$ start startkde # ili neki drugi WM
</verb>

(Nažalost, ne radi s nekim verzijama S.u.S.E.-a.)

<sect1>Korisničke konfiguracije
<p>
Kada završite s editiranjem točka-datoteka, kopirajte ih u
<file>/etc/skel</file> kako je pokazano u poglavlju <ref id="programi"
name="Konfiguracija programa">.
Primjetite da se <file/.pinerc/ ne može potpuno prilagoditi; provjerite
barem da su polja <tt/user-domain/, <tt/smtp-server/ i <tt/nntp-server/
pravilno postavljena.

<sect1>Nadograđivanje
<p>
Ako nadograđujete računalo, napravite svoj uobičajeni backup i ne zaboravite
snimiti nekoliko dodatnih datoteka. Neke od njih bi mogle biti
<file>/etc/X11/XF86Config</file>, <file>/usr/bin/fax</file>, sve stvari u
<file>/usr/local</file>, konfiguracija kernela, cijeli <file>/etc</file>, i
sva pošta u <file>/var/spool/mail</file>.

<sect>Konfiguracijski programi<label id="konfiguratori">
<p>
Postoji nekoliko programa koji Linux čine lakšim za postavljanje i
namještanje. Neki postaju svojevrstan standard: Red Hat, Caldera i druge
distribucije isporučuju aplikacije kao što je <tt/printtool/, <tt/netcfg/,
<tt/usertool/, itd., a S.u.S.E. isporučuje sveobuhvatan konfiguracijski
program zvan YAST. Drugi korisni programi su:

<descrip>
<tag/The Dotfile Generator/
Dobra X aplikacija s modulima za konfiguriranje paketa kao što su
<tt/emacs/, <tt/bash/, <tt/procmail/ i drugi. Njena stranica je
<url url="http://www.imada.ou.dk/~blackie/dotfile">.

<tag/Linuxconf/
Ultimativni konfiguracijski alat. Može sve, i u konzoli i pod X-om. Odmah
posjetite <url url="http://www.solucorp.qc.ca/linuxconf">.
</descrip>

<sect>Kraj
<p>
<sect1>Autorska prava
<p>
Ako nije drukčije izraženo, autorska prava na Linux KAKO dokumente
posjeduju njihovi autori. KAKO dokumente može se reproducirati i
distribuirati u cjelosti ili djelomično, na mediju fizičkom ili
elektroničkom, dok je ova obavijest na svim primjercima. Komercijalna
distribucija dopuštena je i ohrabrena; međutim, autor bi o takvom
distribuiranju želio biti obavijesten.

Svi prijevodi, izvedeni ili sažeti radovi koji uključuju Linux KAKO
dokumente moraju biti pod ovom licencom. Dakle, ne smijete napraviti rad
izveden iz KAKO-a i nametati dodatna ograničenja na njegovu distribuciju.
Iznimke ovim pravilima moguće su pod određenim uvjetima; kontaktirajte
Linux KAKO koordinatora na dolje danoj adresi.

Ukratko, želimo ohrabriti širenje ovih informacija kroz što je više
moguće kanala. Međutim, želimo zadržati autorska prava na KAKO
dokumente i htjeli bi biti obaviješteni o bilo kakvim namjerama
redistribuiranja KAKO-a.

Ako imate pitanja, kontaktirajte Tima Bynuma, Linux KAKO koordinatora, na
<htmlurl url="mailto:tjbynum@sunsite.unc.edu" name="tjbynum@sunsite.unc.edu">.

<sect1>Komentari
<p>
Čak i više od drugih KAKO-a, ovome trebaju i dobrodošli su vaši prijedlozi,
kritike i doprinosi. Odgovori nisu samo dobrošli: nužni su. Ako mislite da
nešto nedostaje ili je pogrešno, molim vas, pošaljite mi poruku. Ako imate
distribuciju koja nije Red Hat ili Calderai vaše su konfiguracijske datoteke
drukčije ili u drugom direktoriju, recite mi i uključit ću vaše informacije.
Cilj mi je učiniti život s Linuxom što lakšim.

Linux ima golem broj paketa, pa je nemoguće govoriti o svakom od njih.
Svoje zahtjeve/prijedloge ograničite na &dquot;najrazumnije&dquot; programe -- prepuštam
to vašem zdravom razumu.

<sect1>Odricanje
<p>
<em/Konfiguriranje KAKO/ je napisao Guido Gonzato,
<htmlurl url="mailto:guido@ibogeo.df.unibo.it" name="guido@ibogeo.df.unibo.it">.
Puno hvala svim drugim autorima KAKO-a i piscima/održavateljima man
stranica, čije sam djelo besramno pokrao; i svim ljudima koji su mi poslali
komentare.

Ovaj dokument je ``kakav jest''. Uloženo puno truda da bude što točniji, ali
ove informacije koristite na vlastitu odgovornost. Ni u kojem slučaju autor
nije odgovoran za bilo kakve štete proizašle iz korištenja ovog djela.

Ipak, nadam se da će vam ovo djelo biti korisno -- meni jest, kad god
instaliram novi Linux...

Uživajte,

Guido	<tt/=8-)/

<sect>Hrvatski prijevod
<p>
Najnovija verzija ovog prijevoda može se naći na
<url url="http://dokumentacija.linux.hr/Konfiguriranje-KAKO.html">.
Održava ga Matej Vela,
<htmlurl url="mailto:mvela@public.srce.hr" name="mvela@public.srce.hr">.
Svi su prilozi, primjedbe i prijedlozi dobrodošli.
</article>
